Često pišemo o teškim sudbinama ljudi i žena. Retko ko bi mogao da preživi ono što oni iznesu na svojim leđima. Bilo je i zanimljivih bosanskih priča, kao što je priča o muslimanki koja je klanjala u popovoj kući.
- Nakon daljnjeg razmišljanja, dolazimo do razumijevanja da u njihovoj sredini postoji zajednica dobronamjernih pojedinaca koji dijele duboki osjećaj harmonije i ljubavi.U ovoj jedinstvenoj priči susrećemo se s majkom koja se nesebično posvetila svojoj djeci unatoč brojnim nedaćama. Sačuvala je zdrav razum i pokazala izvanrednu pribranost u izazovnim situacijama. Jedan takav primjer bio je kada je poduzela hrabar korak i vlastima prijavila vlastitog sina za sudjelovanje u obiteljskom nasilju.
Iako je njezin sin gajio kiv prema njoj zbog ovog postupka, zajednica je prepoznala i cijenila ogromnu žrtvu koju je podnijela kako bi održala pravdu. Bahrija, porijeklom iz Tarčina u Bosni, ima životnu priču punu nedaća. Usred ratnog kaosa, muž ju je napustio i odlučio biti s drugom ženom.U tom je razdoblju najstarije dijete navršilo šest godina, a blizanci tek dvije godine.Bez ikoga da je posjeti, baka Bahria sada je ostala sama i pati od bolesti.
Tijekom cijelog svog postojanja, Bahria se prisjeća života ispunjenog teškoćama. Od svojih najranijih sjećanja do danas, prošla je niz izazova. “Dok sam odrastala, našla sam se u kućanstvu koje je mučio očev alkoholizam. Trpljenje obiteljskog nasilja bilo je nešto što sam mrzila. Čak sam i u braku nailazila na brojne probleme… Žestoko sam se borila, čineći sve što je bilo u mojoj moći.S 19 godina udala se u Čapljini i tamo boravila desetljeće do izbijanja rata. Tragično, njen suprug je u Foči naišao na drugu ženu i napustio Bahriju, ostavljajući je da se sama brine o njihovo troje djece.
Osobno sam preuzeo na sebe da najstarijeg sina upišem u školu, dok je mlađi sin predstavljao neke izazove. Osim toga, imam kćer s invaliditetom koja boravi u specijaliziranoj ustanovi za osobe sa sličnim stanjima. Povremeno je dovedu da provede vrijeme sa mnom. Nažalost, trenutno sam bez ikakvih izvora prihoda i prehranjujem se u Narodnoj kuhinji.
U dobi od 29 godina napustila ju je suprug i ostala je neudana do kraja života.U selu živi mlađi sin, dok stariji sin dijeli kuću sa mnom i bilo je dosta teško nositi se s njim. Majka izražava svoje razočaranje što je niti jedno dijete ne posjećuje i ne pomaže, prepričavajući uznemirujući susret koji je imala sa svojim najstarijim sinom.
U kasnim večernjim satima, otprilike oko 22 sata, u sobu je uletio moj najstariji unuk, po njegovom držanju vidjelo se da nešto nije u redu. Čvrsto stežući kofere, a suze su mu tekle niz lice, izgovarao je riječi: “Bako, tata se napio, fizički nas maltretirao, a onda nas nasilno istjerao iz kuće.” Bez trenutka oklijevanja, moj jedini fokus postao je kontaktiranje vlasti kako bih prijavio ovu uznemirujuću situaciju.
Bahria, ispunjena zabrinutošću za sigurnost svoje snahe i unučadi, hrabro se obratila vlastima i pozvala ih da poduzmu hitne mjere protiv njenog sina koji ih je fizički zlostavljao. Shvaćajući ozbiljnost situacije, zamolila je policiju da ga uhiti, bojeći se da bi mogao eskalirati svoje nasilničko ponašanje ako ga se ne kontrolira. Nakon što joj je sin uhićen, snaha je potražila utjehu u Bahriji, povjeravajući joj se o mučnim iskustvima koja je proživjela.Postupci mog sina iznenadili su me i iako mogu dovesti u pitanje svoju prosudbu kao roditelja, ne bih oklijevao uključiti nadležna tijela ako otkrijem bilo kakve znakove obiteljskog nasilja.
Otad je njen sin bio odsutan iz Bahrije.Njen sin je tri mjeseca bio u zatvoru u Zenici. On gaji duboku ogorčenost prema svojoj majci jer je upozorila vlasti, zbog čega je odbija posjećivati. Svjestan teške financijske situacije svoje majke, svjesno je odlučio dati joj dobrobit i pružiti joj pažnju koju zaslužuje.U tom trenutku moja šogorica mi je prišla uplakana i bilo bi krajnje neobično da podržavam maltretiranje mog sina prema ženi i djeci. Bilo je jedino racionalno da odgovorim na taj način. Nijedna žena nikada ne bi trebala trpjeti takav tretman.
