Održavanje fotografija preminulih prijatelja ili članova obitelji u našim domovima često ima duboko emocionalno značenje, jer nas povezuje s uspomenama na te osobe. Takve slike često služe kao podsjetnici na ljubav, zajedničke trenutke i važnost koje su ti ljudi imali u našim životima. Ipak, postavlja se pitanje, treba li postojati određeni okvir ili smjernice kako bismo ih izložili i sačuvali? Prema portalu holahola.cc, postoje specifične smjernice koje sugeriraju kako bi trebali postupati s fotografijama preminulih kako bismo izbjegli negativne energetske posljedice.
Jedan od prijedloga je da slike preminulih ne bi smjele biti izložene na zidovima ili stolu, već bi ih trebalo držati skrivenima od pogleda. Ovo mišljenje proizlazi iz uvjerenja da takve slike nastavljaju održavati povezanost s duhovnim svijetom pokojnika i mogu privući energiju koja nije nužno korisna za živu osobu. Prema ovoj filozofiji, ako su slike preminulih stalno u našem vidnom polju, mogu početi utjecati na naše emocionalno i fizičko zdravlje. Ideja je da, iako pohranjivanje slika u albumu i povremeno pregledavanje uspomena nije problematično, stalno izlaganje tih slika može negativno djelovati na energiju u domu.
Dodatni savjeti uključuju stvaranje posebnih albuma za fotografije pokojnika, koji bi trebali biti odvojeni od slika živih. Time bi se stvorila jasna energetska razlika između živih i preminulih osoba. U tom kontekstu, neki ljudi predlažu da se slike pokojnika čak skraćuju, kako bi se izbjegla miješanja energije živih i mrtvih. Također, postavljanje fotografija pokojnika u crnim albumima ili torbama smatrano je načinom da se zadrži određena energetska distanca.
Jedan od ključnih prijedloga portala je da se slike preminulih gledaju samo u posebnim danima posvećenim sjećanju na njih. Takvi trenuci mogu uključivati obljetnice smrti ili posebne vjerske ili kulturne prakse u kojima se slavi ili odaje počast preminulima. Ovi savjeti sugeriraju da bi prisutnost tih slika u svakodnevnom životu mogla imati negativne emocionalne posljedice, dok njihovo povremeno gledanje u kontekstu sjećanja može donijeti mir i poštovanje.
Što mislim o ovim prijedlozima? Možda se čine pomalo rigorozni, ali odražavaju vjerovanja koja postoje u različitim kulturama i tradicijama, gdje se vjeruje da stvari poput fotografija mogu nositi energiju i duhovnu povezanost. Osobno, mislim da bi svaki pojedinac trebao biti slobodan odlučiti kako će čuvati uspomene na svoje voljene. Nema univerzalnog pravila o tome što je ispravno ili pogrešno. Ako netko osjeća da mu prisutnost slika preminulih u domu pomaže u procesu tugovanja ili očuvanja uspomena, onda je to osobni izbor koji ne bi trebao biti kritiziran. S druge strane, ako netko osjeća da bi povremeno povlačenje tih slika ili čuvanje u privatnom prostoru moglo pomoći u duhovnom i emocionalnom iscjeljenju, to također može biti korisna praksa.
Na kraju, važan je osobni odnos prema uspomenama. Svaka osoba nosi tugu i sjećanja na svoj način, a poštovanje tih osjećaja, bilo kroz otvoreno izlaganje fotografija ili njihovo pohranjivanje u privatnosti, može biti ključ za duhovnu ravnotežu i emocionalno zdravlje.
