Novak Đoković pobjedom je započeo svoj 100. pohod na naslov u karijeri, a otvorio je svoj nastup na US Openu pobijedivši Moldavca Radua Albota 3:0 (6:2, 6:2, 6:4).
Novak je nakon meča dao nekoliko zanimljivih izjava, a dao je i intervju za ESPN vezano za Olimpijske igre u Parizu na kojima je osigurao zlato.
– Bio je to ponos, ushićenje, ogromno olakšanje jer sam imao privilegiju postići toliko toga u našem lijepom sportu. Jedino što mi preostaje da pobijedim i to je to. Bilo što drugo prije Olimpijskih igara ove godine je prošlo, išlo je u tom smjeru.
Za svoju zemlju, za svoju obitelj, za sebe. Postoji slika sa mnom kako grlim svoju djevojčicu gdje sam je pustio van.
Tijekom svoje karijere imao sam nekoliko poraza na Olimpijskim igrama… vjerojatno najpotresnijih od svih. Rio 2016, Tokio 2021… U 37 sam rekao da mi je ovo možda posljednja prilika za sebe – započeo je Novak prije nego što je promrmljao:
Veliki sam vjernik sudbine, da neke više sile imaju utjecaj na tvoj život. To je bio jedan od onih trenutaka. Kao da je netko pisao filmski scenarij, iskreno.
Dobiti Alcaraza u finalu kad smo upravo igrali finale Wimbledona prije nekoliko tjedana i on me “udario”, igrao tako dobro… Mislim da mi je to pomoglo jer tada sam znao, oh dobro, ne mogu igrati gore od toga .
Za mene to nije bio dobar spoj. Ali znao sam da će se vratiti i igrati na visokoj razini. Osjećao sam da su mi šanse dobre. Nije da mi je nedostajalo motivacije; ipak igraš za svoju zemlju. Olimpijske igre su najstariji događaj, najvažniji u povijesti.
Bili su tu i sportisti iz naše reprezentacije Srbije i način na koji su me dočekali…nešto nezaboravno jer nikad u životu nisam doživio ovakvu emociju…
Na kraju je spomenuo i neslavnu košarkašku utakmicu Srbija – SAD.
– Bila mi je čast. Pomenašeš “san tim”. Uradiše nešto veliko, ali igrahu protiv moje Srbije u polufinalu i izgubiše 13 razlike pred posljednju četvrtinu, svi smo grickali nokte ali svaka im se čast Beše čast biti dio olimpijade na kojoj su prisutne sportske legende zaključio je Đoković.
