Za Jovanu Jeremić, od kraja prošle godine u sretnoj je vezi s biznismenom Draganom Stankovićem. On je od nje stariji 14 godina.
Štoviše, Jovana je u nekoliko navrata izjavila da je sigurna da je on njen muškarac u životu.
A s obzirom na to da će joj u natalnoj karti pisati da će dobiti sina, Jeremić je siguran da će nasljednika podariti Draganu.
Nedavno je Jovana podijelila i informaciju što “zvijezde” imaju za reći o ljubavi u ovom periodu.
– Kažu da ću završiti s Draganom Stankovićem, da će to biti jedna od najvećih ljubavi mog života, da je on čovjek mog života.
Govore i puno drugih stvari, ali neću o tome. …Dovjeritelju! – reče ona i usmehnu se.
– Čak i da rodim sina. Drugo dijete će biti dječak. Ako je dječak, Vasilije, ako je djevojčica, Vasilisa. Samo pod tim uvjetima mogu ostati u drugom stanju, to sam rekao Draganu.
Iz te priče promjena imena ne dolazi u obzir. Ako se dogovorimo – dogovorili smo se, ako ne – Vasa će čekati – rekla je.
U dalekom planinskom selu živjela su tri prijatelja: Marko, Janko i Pera. Budući da su bili najveći šaljivdžije, uvijek su bili raspoloženi za zabavu i hihotanje. Tog dana kada su lutali šumom, stari i mudri čarobnjak slučajno je sjedio na velikom panju.
Ovaj čarobnjak imao je moć ispuniti jednu želju onome tko ga potraži, pod uvjetom da je to iskrena i dobra želja. Tako je Marko prvi prišao mistiku i rekao: “Želio bih brži um da svaki problem odmah riješim!”
Čarobnjak mu je bez imalo oklijevanja uslišio želju, nakon čega je Marko osjetio kako mu se inteligencija ubrzano razvija – osjetio je i kako se izoštrava. Tada je Janko prišao čarobnjaku i rekao: “Želim osjećati beskrajnu radost i biti uvijek nasmijan!”
Čarobnjak je odmah ispunio želju, a Perino srce preplavilo se radošću i veseljem. Došlo je vrijeme za Peru. Nasmiješivši se čarobnjaku, rekao je: “Ljubazni čarobnjače, želim da staviš kotače na moju kuću u ovoj šumi i napraviš od nje auto.” I sam iznenađen čudnim zahtjevom, čarobnjak ga je odlučio ispuniti.
Sljedećeg jutra, dok su seljaci prolazili pokraj Pereine kuće ili onoga što je od nje ostalo – budući da je sada više nalikovalo automobilu – bili su iznenađeni onim što su vidjeli. Pokraj njih je za volanom prošao nasmijani Pera, koji je svima koji su prolazili najavljivao: “Sad kad imam auto, obići ću svijet i vidjeti sva njegova čuda!”
Priča naglašava poantu da je čak i u našoj nesposobnosti da u potpunosti cijenimo želje onih oko nas, važno biti u stanju napraviti malo humora i malo iščekivanja iz mogućnosti koje bi život mogao donijeti – bez obzira na sve. Jer, tko zna? Možda jednog dana netko doista izgradi kuću na kotačima.
