Godine 1995. počeo je progon srpskog stanovništva u Hrvatskoj, a među onima koji su se suočili s progonom bila je i Stanija Dobrojević, sudionica reality showa.
Kao rezultat golemog stresa koji je proživjela tijekom rata, uključujući paljenje kuće, bacanje bombe na automobil i smaknuće oca, Dobrojevićeva je dobila dugotrajan poremećaj štitnjače koji je i danas predstavlja izazov za nju .
Životne posljedice smrti Dragana Dobrojevića, oca Stanije Dobrojević, duboko su je utjecale na nju. Uz to, njezin je brat patio od alopecije izazvane stresom, što je rezultiralo gubitkom kose.
Godine 1995. dogodila se tragedija kada joj je otac ubijen, kuća joj je zapaljena, a bomba je bila usmjerena na njezin automobil. Upravo tog dana našla se u kolektivnom smještaju uz majku i brata Sanija, okružena drugima koji su doživjeli sličnu sudbinu. Unatoč tome što je tada imala samo 10 godina, živo se sjeća svakog detalja kao da se dogodio jučer. Cijela je obitelj pod golemim stresom, neprestano suočena sa strašnim slikama prošlosti.
Dodatno svom teretu, ona također pati od kritičnog stanja štitnjače, što predstavlja stalnu prijetnju njezinoj dobrobiti. Kako bi očuvala svoje zdravlje, liječnik je Staniji savjetovao da se ne uzrujava, tuguje i ne lije suze. Njezina je majka oduvijek bila duboko zabrinuta za nju, prepoznajući dubok utjecaj koji je tragedija imala na starletu. Stanija ide na redovite kontrole svakih šest mjeseci i morat će se oslanjati na lijekove do kraja života.
Unatoč tome što se o nesreći pričalo ranije, sudionica “Zadruge” je imala neke detalje koje je željela zadržati u tajnosti.
Kroz djetinjstvo je imala izazov pohađanja ukupno devet različitih osnovnih škola, a Ruma im je trinaesto mjesto stanovanja. Stalni ciklus novih sredina, nepoznatih lica, učitelja i kolega iz razreda činio je nevjerojatno teškim pronalaženje njenog mjesta u društvu.
Pritisak da se akademski istakne, stekne prijateljstva i uklopi postao je neodoljiv. Odsutnost oca imala je dubok utjecaj na njezin život, ostavivši je bez očinske figure i osjećaja sigurnosti. No, njezina majka istupila je kao žestoka zaštitnica, boreći se za njihovu dobrobit i usmjeravajući ih na pravi put, što je ona uspješno i ostvarila. Naš izvor otkrio je i da je njen brat Sani doživio veliki stres te je zbog toga čak izgubio svu kosu.
Ogroman stres koji je proživio imao je dubok utjecaj na njega. Kosa mu je preko noći počela brzo opadati, sve dok nije potpuno oćelavio. Staniju je to duboko pogodilo i potreslo do temelja.
U nedavnom intervjuu za Kurir Stanija je otkrila da se razboljela i da se bori s dugotrajnim posljedicama odrastanja od prije nekoliko godina.
Tijekom rata u Hrvatskoj moj otac je tragično izgubio život. Bio je blisko povezan sa Slobodanom Miloševićem i Željkom Ražnatovićem Arkanom. Kako je situacija u Hrvatskoj postala nepodnošljiva, majka, brat i ja bili smo prisiljeni napustiti svoj dom u Okučanima, koji je kasnije razoren u bombardiranju. Nažalost, moj je otac odlučio ostati. Sljedeće dvije godine živjeli smo u neizvjesnosti, ne znajući je li živ ili mrtav.
Poražavajuća vijest o njegovoj smrti srušila je naš svijet. Majka je tada imala samo tridesetak godina, brat šest, a ja deset godina. Obaviješteni smo da je pokopan u masovnoj grobnici u Hrvatskoj, no točna lokacija i detalji njegova ubojstva do danas su nepoznati.
Godine bez oca bile su ispunjene bolom i često smo se morali seliti. Uvijek sam čeznuo za očinskom figurom u svom životu. Možda zato i danas tražim zaštitu kod svog partnera; mora posjedovati samopouzdanje da bih mu povjerila svoje srce. Emocionalni danak tih iskustava ostavio je trajne posljedice na moje zdravlje, s kojim se i dalje borim. Ovo je za to vrijeme ispričala Stanija.
