Košarkaška reprezentacija Srbije osvojila je brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu, a Jokić, Bogdanović i co. proslavili su taj uspjeh ko da su uzeli zlato.
Snimci same proslave, a kasnije i svečane dodjele medalja postale su ikonične i bile predmet pozitivnih komentara. Međutim, slavljeni srpski odbojkaš i danas sportski psiholog Andrija Gerić imali su drugačije mišljenje.
– U redu je njihovo slavlje, ali nije bio trenutak za to. Medalje su morale biti na prvom mjestu. I ne snaći se kako su to radili… U kafani, to meni osobno ne odgovara, ali srpskom narodu odgovara. To je u neku ruku nekulturno i bez poštovanja prema ostalim sudionicima turnira. I oni drugi su nešto osvojili.
Crveni uvijek mora poštivati i protivnika – tu se prvo moraju naučiti vrijednosti fair playa! Svašta sam i ja osvajao i slavili smo uspjehe, ali mislim da su oni prerano slavili na taj način – rekao je Gerić za Nedeljnik i potom dodao:
– Sport je nešto što dobro radimo na globalnoj razini, oskudica i pojedinci koji se stvarno projiciraju, a uspjeh je nacionalni uspjeh. Tako i treba biti. Jedan mi je pjesnik rekao: Zavidim ti jer možeš u jednom trenutku nadahnuti jedan narod, mnogo ljudi, u jednom trenutku dok ja pišem pjesme i onda tko zna tko će ih jednom čitati sa svim tim osjećajima. Prenosite te osjećaje u sekundi.
I zato je sport lijep. Mislim i da je Đoković kad je osvojio medalju s njim plakalo pola Srbije. Svi smo to htjeli vidjeti jer je njemu bilo važno. To je projekcijski mehanizam u sportu.
Geriću je postavljeno pitanje o Nikoli Jokiću.
– Nismo svi isti. Svi smo različiti. On je introvertiran tip. Ima takav obrambeni mehanizam pa se, kad ne igra, bavi drugim stvarima — konjima, obitelji, onim što voli. Tako ostaje “hladne glave” jer nije u košarci 24/7. Kad je završio NBA, rekao je “Idem kući”, a ovdje je slavio i doživljava sve drugačije.
Svaki sportaš je prije svega čovjek sa svojim strahovima i emocijama kao i obrambenim mehanizmima na koji način komuniciraju; Upravo je to poanta da trener nauči komunicirati i motivirati različite tipove ljudi.
Na kraju se dotaknuo i uloge trenera u sportu.
“Trener sam ne može. Kao što postoji kondicijski trener za fizičku pripremu, postoji i onaj za psihičku pripremu, svaki ozbiljan sportaš i svaki ozbiljan klub i svaka ozbiljna reprezentacija treba imati osobu koja radi na psihičkoj pripremi” zaključio je Andrija Gerić.
Što mislite, je li Andrija Gerić u pravu? Napišite nam svoje mišljenje u komentarima.
