Dragan Marinković Maca odlučio je potpuno promijeniti svoj izgled i podmladiti se. Dugo se nije pojavljivao u medijima, a neki dan je stao pred kamere jedne televizijske kuće – šokirao je sve.
Svakog trenutka ljudi preplavljuju društvene mreže njegovim objavama novog izgleda; komentarima na vrlo vidljivu promjenu nikad kraja.
Povrh promjena na licu, vidljivih iz evidentnog faceliftinga, Mac se zategnuo, napravio je i nove zube, a popravio je i frizuru. Dragan je, kao što vidite, također izgubio nekoliko kilograma.
Više nema ovaj veliki trbuh i bradu, a još je i opečen od sunca. Neki su bili zadovoljni promjenom, drugi su bili manje uzbuđeni pa su komentari krenuli raznoliko.
“Mislio sam da je ovo stara snimka, super izgleda. Malo je pretjerano. Isti Boki 13. Stajling je prešao okvire”, samo su neki od komentara na mrežama.
Ono što je također drugačije od uobičajenog kad je Marinkovićev karakter u pitanju je njegov stajling: na ovom događaju pojavio se u crvenom satenskom sakou, majici dubokog dekoltea i sa zlatnim lančićem.
Maca je prije nekoliko godina jedan od prvih muškaraca na javnoj sceni koji je dao tetovirati obrve, redovito odlazi na korekciju.
Marinković je, podsjetimo, nedavno obilježio deceniju braka s dvadesetak godina mlađom suprugom Jovanom.
Bila je to ljubav koja im se dogodila na prvi pogled, a njegova supruga sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama često dijeli trenutke njihove svakodnevice.
Takvi su sveti rituali diljem svijeta duboko ukorijenjeni u kulturnim i vjerskim činovima, poput posvećivanja vode. Stoga obred posvećenja vode odražava i duhovni ritual kao i kulturni prikaz koji proizlazi iz ove dvojnosti života gdje duhovnost ima duboku važnost isprepletenu sa svakodnevnim postojanjem.
Ritual je važan kako za zadržavanje tako i za izražavanje duhovnih blagoslova u zajednici. Primjena i održavanje svete vode obično je okruženo razrađenim tradicijama. Isti običaji su se prenosili s koljena na koljeno.
Ovo je duboko povezano s ranokršćanskim tradicijama: posvećenje vode. Iako su osnovni elementi molitava, blagoslova i uronanja ostali konstantni tijekom godina, praksa i specifičnosti načina na koji se ti rituali provode razvili su se i lokalizirali u različitim religijskim kulturama. U prvobitnim kršćanskim zajednicama voda se često koristila za pročišćavanje koje je simboliziralo nove početke i duhovno osvježenje.
Značajne ceremonije posvećenja vode mogu, ali i ne moraju biti povezane s kalendarskim datumom Bogojavljenja, s manjim ceremonijama razbacanim kroz godinu. Takvi događaji nisu bili samo formalizam vjerskih obreda, već prilika za solidarnost unutar grupe kako bi se obnovilo njihovo ispovijedano jedinstvo i ojačali odnosi među članovima.
Oni također nude trenutke za introspekciju i duhovni razvoj dok se pripremaju za nadolazeće izazove. Uobičajeni upit o svetoj vodi je njezino pravilno skladištenje i korištenje tijekom vremena.
