Rođena sam 6. lipnja 1959. godine u Gornjem Milanovcu. Djetinjstvo sam proveo u Kraljevu, a od malih nogu muzika me je zaustavljala gdje god sam stao, i gdje god sam stao, i ples je počinjao dok pjesma ne prestane. Nitko me ne bi mogao pomaknuti dok bih vrištala. Moja majka je lijepo pjevala, njen otac je bio glazbenik, a i moj otac je muzikalan: tako sam ja stekao svoj talent.
Moj dar vidio je moj pokojni učitelj Toma Martinović, a potom i učitelj glazbenog odgoja Srećko Gvozdenović u osnovnoj školi. Nakon razgovora s ocem, prijavila sam se na natjecanje pjevača amatera „Studio 6 ti daje šansu“, prvo u gradu, pa na selu, pa opet na selu.
Dječji magnetizam
Imao sam sedam i pol godina, a glazbena urednica cijele te stvari bila je pokojna Radmila Trifunović, inače glazbena urednica Radio Beograda. Bila je čvrsta, ali poštena. Poslušala je kandidate i samo rekla: “Idi i radi nešto drugo.” Kad sam došao na red da recitiram pjesmu “Kolinda” od Lole Novaković, pitala me znam li koju narodnu glazbu.
Predložio sam pjesmu “Nikad se neću udati” Lepe Lukić. Odmah mi je tada rekla da sam primljena i dodala: “I zapamti, ti ćeš pjevati narodnjake jer ako nastaviš ovako smiješno, moći ćeš se slikati s Tošom na uglu.
Od narodne muzike ćeš dobro živjeti.” Uvijek ću isticati da sam joj životni dužnik jer su je mogli proći samo oni koji znaju pjevati. Pošto sam pobijedio kao debitant, stekao sam pravo da snimim svoj prvi singl sa dvije pjesme, a imao sam samo devet godina.
Imao sam jedanaest godina kada sam na jednom natjecanju skladatelja otpjevao Lepu Lukić “Poljubi me dragi” i postao prava atrakcija jer tada nije bilo djece koja pjevaju. I pobijedio sam, iako sam se natjecao s iskusnim i školovanim pjevačima. Tada sam dobio poziv za Beogradsko proljeće, gdje sam pjevao pjesmu “Imala je baba sto momaka”, a gdje me je zapazio Toše Elezović, Titov osobni glazbenik, pozvao Radmilu, koja se brinula o meni, da me dovede u proslava već sljedeći dan. predsjednikov rođendan.
Način na koji ona to priča je smiješan, iako sam u stvarnosti shvatio kakva mi se točno karijera otvara. Kaže da je prvo pojela žitarice jer je bila veća zvijezda pa me tek onda izvela na doručak. Tada sam pjevao za prvog i drugog čovjeka na svijetu.
Titov počasni gost
Veliko slavlje u Domu omladine gdje su doveli Zorana Lekovića i mene i posjeli nas kraj Tita. Sjećam se da sam bio zadivljen Jovankinim izgledom, ali ništa me nije moglo oduševiti više od gigantske torte s mnogo katova. Nakon toga me je Tito pitao jesam li išao u školu, koji sam razred i što želim biti kad porastem.
Rekao sam pjevač, ali u Kraljevu nema srednje muzičke škole i mom tati koji je radio u vojsci ne daju nadkomandira. Rekao je da idemo nešto vidjeti i na trenutak se promeškoljio, ali ni to meni ništa nije značilo jer sam bila dijete kojemu je torta bila važnija od svega. Zatim me pozvao da ga zajedno izrežemo i dobio sam jedan komad. Sutradan ujutro Rada me je otpratila do autobusa za Kraljevo.
Tamo me čekao otac s novinama u ruci – sve su spominjale Titov rođendan. Bio je najponosniji što sam pjevao predsjedniku. Bio je jedan svečani u svibnju, tata će dočekati cijeli sljedeći mjesec važan i dobiti novu komandu, za godinu dana će dobiti stan; obavijestili su ga o rješenju koje je stiglo odozgo.
Dolazak u Beograd
Napunila sam dvanaest godina i preselili smo se u Beograd sa mamom, tatom i četiri godine mlađom sestrom Mirom. Teško da sada bilo kome iz mlađe generacije mogu opisati kakvu sam čast i kakav ushićenje i ponos osjećao kada sam imao samo 11 godina. Izravno i neizravno, za moje školovanje u Beogradu, zaslužan je Tito jer je moj otac doslovno ispunjavao moje želje šaljući ga u glavni grad.
Ne bih rekao da sam bio Titov miljenik, ali njegova pažnja me izvela na put karijere duge više od 50 godina, zbog čega to smatram izuzetno značajnim događajem u svom životu. Opet sam, kasnije, još jednom sreo Tita na Brionima. 1977. godine bili smo u Budvi, na moru. Pozvali su me da dođem na Brione na nastup. Iskoristio sam to da mu priđem, a onda me se sjetio. Pitao me jesam li završila sa srednjom školom, popila sam sok i otišla.
