Gorica Dodik – Tolerancija na testu društvenih mreža
Gorica Dodik, kćerka predsjednika Republike Srpske i lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Milorada Dodika, ponovo je izazvala burne reakcije na društvenim mrežama. Iako se često predstavlja kao osoba koja, kako sama kaže, „ne mrzi nikoga, već samo voli svoje“, posljednja objava koju je podijelila na platformi X (bivši Twitter), baca novo svjetlo na njenu percepciju tolerancije, identiteta i nacionalne pripadnosti.
U objavi koja je izazvala lavinu komentara i reakcija, Gorica Dodik se osvrnula na ponašanje jedne nastavnice iz Banjaluke, navodno supruge funkcionera opozicione Partije demokratskog progresa (PDP). Prema navodima Gorice, nastavnica je tokom časa, bez povoda vezanog za nastavni sadržaj, izjavila učenicima kako su „svi mi Bosanci“.
“Žena funkcionera PDP-a, zaposlena u jednoj srednjoj školi u Banjaluci, danas je svojim đacima držala predavanje kako smo mi svi Bosanci, pritom predmet koji predaje nema dodirne tačke sa ovom temom. Pa, bravo gospođo, vjerujem da vam je to iz kuće“, poručila je Dodikova na svom nalogu.
Ova poruka, napisana u tonu koji balansira između sarkazma i političkog komentara, vrlo brzo je izazvala oštre podjele među korisnicima društvenih mreža. Dok su jedni stali u odbranu Gorice Dodik i njenih stavova o „očuvanju identiteta“, drugi su je optužili za širenje netrpeljivosti, targetiranje pojedinaca i korištenje ličnih podataka u političke svrhe.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste pozicija Gorice Dodik u javnom prostoru. Iako ne obavlja formalnu političku funkciju, njena prisutnost u javnosti, bliskost sa predsjednikom Republike Srpske, kao i angažovanost u porodičnim poslovnim i političkim strukturama, daju dodatnu težinu njenim riječima.
Pitanje identiteta – lično ili političko?
U suštini, komentar Gorice Dodik ne dotiče se samo jedne učionice u Banjaluci ili jednog nastavnog časa. On otvara mnogo dublje pitanje – šta znači biti Bosanac u kontekstu Republike Srpske, i da li je taj izraz neutralan, nacionalan ili politički nabijen? Za mnoge građane BiH, riječ „Bosanac“ jeste termin koji označava pripadnost državi Bosni i Hercegovini, bez obzira na etničku pripadnost. Za druge, pogotovo u dijelovima RS gdje je srpski nacionalni identitet snažno izražen, to može biti doživljeno kao negiranje srpskog identiteta.
Nastavnici pod pritiskom političkog narativa
U središtu ove priče nalazi se nastavnica – osoba koja bi, u svakom demokratskom društvu, trebala biti zaštićena od političkih pritisaka i targetiranja. Međutim, način na koji je Gorica Dodik u svojoj objavi implicitno povezala političku pripadnost supruga nastavnice, njen profesionalni rad i lični stav, otvorio je pitanje gdje su granice privatnog i javnog, političkog i pedagoškog.U demokratskim društvima, sloboda mišljenja i izražavanja garantovana je svakome, pa i nastavnicima, posebno kada se radi o temama koje se tiču opšteg znanja i građanskog identiteta.
Odziv javnosti i politički eho
Na društvenim mrežama i u medijima, reakcije na ovu objavu bile su polarizovane. Jedni su Goricu Dodik opisivali kao hrabru čuvaricu srpskog identiteta u RS, dok su drugi ukazivali na opasnost govora mržnje i targetiranja nastavnog kadra. Pojedini korisnici mreža su ironično primijetili da je “tata Mile sigurno ponosan“, aludirajući na političku strategiju koja počiva na jasnom ideološkom pozicioniranju i nepriznavanju zajedničkog bosanskog identiteta.
Šire posljedice i politička instrumentalizacija
Ovaj incident ne bi bio prvi slučaj u kojem društvene mreže postaju arena za političku mobilizaciju. Gorica Dodik je i ranije koristila svoj profil kako bi komentarisala opozicione političare, medije, pa čak i pojedine javne ličnosti koje kritikuju aktuelnu vlast u RS. Takve objave često imaju veliki odjek, ne samo zato što su kontroverzne, već i zbog njenog statusa i bliskosti sa samim vrhom političke moći.
- Kritičari ovakvih istupa upozoravaju da se time dodatno podriva povjerenje u obrazovne i druge institucije, ali i šalje poruka da politička lojalnost može biti važnija od profesionalnog ponašanja. U društvu gdje su tenzije i dalje prisutne, takve poruke mogu imati dugoročne posljedice.
Iako Gorica Dodik sebe predstavlja kao osobu koja “voli svoje”, pitanje koje ostaje jeste – da li se prava tolerancija ogleda samo u ljubavi prema „svojima“, ili i u poštovanju prava drugih da misle, osjećaju i izražavaju drugačije? U suprotnom, svaka nova objava može postati samo još jedno oruđe u borbi za političke poene, dok oni koji su najranjiviji – nastavnici, građani, učenici – ostaju taoci tuđe ideološke agende.
