Tanja Bošković je jedna od retkih glumica koja se može pohvaliti impresivnom karijerom i statusom. Poznata je po tome što uvek otvoreno iznosi svoje mišljenje i ne dozvoljava drugima da joj nameću pravila po kojima će živeti. Uprkos svemu, za nju je najvažnije da ostane dosledna svojim principima i vrednostima, stavljajući ljudskost na prvo mesto u svemu što radi.
- Posjeti samostanima i razgovori s redovnicima godinama su joj bili izvor utjehe i radosti. Za nju je neizbježno redovito posjećivati ta duhovna utočišta. U Beogradu nedjeljno prijepodne najviše posvećuje Hramu Svetog Save. Značenje vjere u njezinu životu dodatno je prikazano njezinim razmišljanjem o prihvaćanju monaškog načina života.
Pala mi je na pamet ideja o samostanskom načinu života, ali sam itekako svjestan vlastitih nedostataka. Nedostaje mi urođena sposobnost pokoravanja i poslušnosti, osobina koja se smatra vrijednim darom. U mladosti sam bio poznat po svojoj buntovničkoj naravi, koja se sukobljava s discipliniranom prirodom samostanskog života. Osim toga, postoji neukroćeni aspekt mog kreativnog duha koji se opire konformizmu. Kako bih izbjegao daljnje kažnjavanje, budući da sam prilično vješt u samokažnjavanju, odustao sam od svojih težnji za monaškim životom. Međutim, nalazim utjehu u svojoj vjeri, jer ona njeguje zdrav i uravnotežen um.
Član sam snažne i otporne zajednice pojedinaca s nepokolebljivim fizičkim blagostanjem. U proteklih 36 godina nije me izmaklo niti jedno kihanje. Fenomen ljudi koji se prepuštaju inerciji mi izmiče. I dalje se bavim aktivnostima kao što su trčanje, skakanje, jurnjava, divljanje i pjevanje. More i kupanje mi pričinjavaju neizmjernu radost. Održavam se skromnom porcijom hrane svaki dan, jer je višak nepotreban. Moj način života je odraz zdravog seljaka, lišenog ikakve sklonosti prema pretjeranom uživanju. Možda upravo kroz molitvu, pričest i ispovijed mogu održati svoje duhovno i tjelesno blagostanje. Ovo je izvor moje sreće. Nikad se nisam gurao preko svojih granica. Gospodin me blagoslovio obiljem darova i ja sam zadovoljan. Gospodin me blagoslovio i djecom, što me ispunjava neizmjernom radošću. Taj osjećaj nije nestao tijekom cijelog mog života, jer sam uvijek bio okružen ljubavlju.
Svjesno se trudim izbjeći negativne misli, jer ih doživljavam kao grešne. Kad god se te nepoželjne misli pojave, brzo ih odbacim. Nikada nisam osjetio potrebu tražiti potvrdu kroz nošenje dizajnerske odjeće; moja vrijednost proizlazi iz ljubavi i podrške moje djece, roditelja, sestre, prijatelja i susjeda. Nikad se nisam morao previše truditi da bih dokazao svoju vrijednost. Materijalna dobra, kao što su automobili, nisu mi bitna jer radije putujem pješice kad god je to moguće. Samo u hitnim slučajevima pribjegavam korištenju javnog prijevoza. Istinsko blagostanje nalazi se u našim dušama, a naša tijela reagiraju na svaku negativnu i ružnu misao. Preklinjem čitatelje da se oslobode svojih briga i pronađu radost u životu. Ovu spoznaju iznijela je u intervjuu za “Kurir”. Ističe da tajna ljepote nije u kremama ili tretmanima, već u njegovanju duše.
U svojoj cjeloživotnoj potrazi za ljepotom uvijek sam se fokusirao na fizičke aspekte. Kreme i šamponi su mi malo važni. Ono što me istinski živcira su reklame koje lažno obećavaju vanjske izvore sreće. Prava sreća se kultivira na drugačiji način, koji zahtijeva vrijeme i predanost. Ove bore koje krase moje lice su značke časti, zaslužene neizmjernom radošću. Svi mi starimo, jer su naša tijela nepostojana. Prezirem one žene koje vjeruju da će im ubrizgavanje toksina u lice zaštititi oči od ranjivosti. Silikoni su nepotrebni; koga pokušavaju uvjeriti? Sebe u ogledalu?
Obeshrabrujuća je spoznaja da je netko možda živio plitak i neispunjen život, a da nije dao nikakav značajan doprinos drugima. Nismo uspjeli djeci usaditi razumijevanje da je naše postojanje definirano onim što dajemo, a ne onim što posjedujemo. Definirajuća izjava 21. stoljeća sada je “gledam, dakle postojim”, odstupanje od “mislim, dakle postojim” iz 19. stoljeća i “imam, dakle postojim” iz 20. stoljeća. Sadašnje stoljeće ostavlja me s osjećajem razočaranja, jer se čini da ljudi na neki način ne uspijevaju. Ipak, tješim se snagom jezika i komunikacije, što je najveće postignuće čovječanstva. Sve dok postoje izvanredni pojedinci koji nas inspiriraju da budemo bolji, nadam se da se sve neće srušiti. Ovo su misli koje je podijelila Tanja.
