Pjevačica Jelena Karleuša potpisala je papire za razvod od Duška Tošića nakon 16 godina braka.
Ovako je Jelena progovorila o svom odnosu sa Duškom u najizazovnijim trenucima, odnosno kada je već bila u fazi razvoda od njega.
Otkrila je što točno zamjera Duškovom mostu i podjeli imovine.
– Nemam više nikakve zle volje prema njemu, nemojte ga ni pomišljati. Žao mi je, nije mogao slijediti ženu poput mene da nije bio dovoljno jak ni u umu ni emocionalno. Još uvijek sam žena kojoj je potrebna velika hrabrost, veliko srce, ozbiljno visok IQ da bi je razumjeli i voljeli.
Teško je voljeti vanzemaljce i razumjeti ih. Problem je živjeti s nekim kome moram 24/7 objašnjavati da javno mišljenje ne bi trebalo biti ono što moj partner misli o meni – izjavila je u velikom intervjuu.
Za mene je to primitivizam. Sve što Duško i ja imamo je za djecu, naše kćeri. Za koga bi inače bio.
Svašta su ljudi pričali, pa i da se zbog imovine ne treba razvoditi, da se ne ostavlja nekoga zbog vila i kuća. Sve ide na djecu, a svim ženama preporučujem – iskrena je bila Jelena.
Prije godinu dana Jelena je javno priznala da smatra da on nije zaljubljen u nju te da nije ni onih koji bi oprostili učinjeno, za razliku od nje. Jelena je objasnila život u njihovoj kući prije razvoda.
– Duško je ljubav mog života, najljepši muškarac i ljubav mog života. Mislim da Duško ne voli mene, ali ja volim njega. Sigurna sam da on mene ne voli, ali ja volim njega jer osjećam da…
Mi smo u braku, ali to je pro forma stvar. Razišli smo se kako god je bilo, ali živimo u istoj kući i u braku smo – započela je Jelena.
Uglavnom živimo zajedno zbog djece, da, zbog njih funkcioniramo Atina i Nika zaslužuju da su mama i tata u istoj kući. Ne mogu a da ne volim Duška jer je on otac moje djece.
On je najljepši muškarac u mom životu i život bih dala za njega. Kad bi netko krenuo na Duška, zaustavio bih metak. Ne za metak, za deset, život bih dala za njega – istaknula je.
Svako jutro, kad se probudim, zahvalim Bogu za novi dan koji mi je dao. Može biti zastrašujuće biti otvoren prema sebi; osjećate se slabo i bolujete od teške i komplicirane bolesti, to znači sumnjati u sebe. Prisjeća se Ljubica Mandrap osvrćući se na Svjetski dan borbe protiv limfoma – 15. rujna. Ljubica Mandrap (61), domaćica iz Beograda, posvećena suprugu, majci i baki, ali i aktivna članica Udruženja borbe protiv limfoma “Lipa”.
Ne zbog invaliditeta, ali kuglanje joj je hobi i dodatna zarada. Ne samo da je prošlo više od dvadeset godina otkako je započela svoju bitku s limfomom 2003., već je neizvjesnost okruživala njezin put tada; u ovom je trenutku uvjerena da je njezina volja za teškim životom kao i iskrena ljubav njezine obitelji odigrala glavnu ulogu na njezinu putu. Upravljanje prezentacijom i dijagnozom.
Godinu dana prije dijagnoze osjećala je neodoljiv umor. Iako je bila vječno umorna, to je racionalizirala kao posljedicu svojih svakodnevnih obaveza. – Vjerujući da je moje stanje proizašlo iz posla i kod kuće i u uredu, isprva sam svoje simptome pripisivala tome.
Međutim, kako se umor povećavao, to me na kraju potaknulo da potražim pomoć. Javila sam se svojoj liječnici koja me potom uputila hematologinji dr. Zorici Cvetković i odmah smo krenuli s dijagnostikom.
Liječnica je samo opipavanjem trbuha ustanovila da se slezena povećala i tada je već znala za taj slučaj – otkriva naš sugovornik. Ljubica Mandrap Ljubica Mandrap foto: Milena Anđela nakon niza pretraga i pretraga dijagnosticiran je difuzni velikocelularni B-limfom kao najagresivniji podtip Non-Hodgkinovog limfoma, već u poodmakloj fazi. Što je najgore, njezina je punkcija koštane srži bila vrlo bolna. U početku je prvo saznao za tumor u slezeni, ali se kasnije krvlju proširio i infiltrirao u koštanu srž. Suočavanje sa strahom i borba za život.
U ovom specifičnom primjeru daju se informacije o dijagnozi danoj pacijentu u bolničkom okruženju; dalje se opisuje kako su obavljeni neki pregledi nakon čega slijedi više detalja o tome što je kasnije otkriveno tijekom dijagnostičkog procesa. Cijeli komad govori o tome kako je jedna stvar vodila drugoj sve dok nisu došli do ‘suočavanja sa strahom i borbe za život’. To je ono što je činilo cijeli intervju.
