Kontroverzni komentari Jovana Marića o ženama: Socijalne norme i stereotipi u fokusu
U društvu koje sve više zagovara ravnopravnost spolova i borbu protiv stereotipa, javne izjave poput onih koje je nedavno izrekao Jovan Marić, poznati psihijatar, izazivaju velike kontroverze i otvaraju važna pitanja o društvenim normama, estetskim standardima i ulozi žena u današnjem društvu. Marić je, naime, u svibnju ove godine gostovao u popularnoj emisiji „Jutarnji program“ gdje je iznio niz tvrdnji koje su odmah pobudile pažnju, ali i negodovanje dijela javnosti, osobito žena.
Između ostalog, Marić je istaknuo kako je angažiran od strane agencija za „pozitivnu selekciju“ žena koje se bave zavodljivim profesijama, kako bi ih naučio, kako je rekao, „kako da zavode muškarce, a da se oni pritom osjećaju ugodno u njihovoj blizini.“ Međutim, ono što je izravno privuklo najviše pažnje i izazvalo val kritika bila je njegova izjava da su žene starije od 50 godina, prema njegovim riječima, „beskorisne“.
„Kad vidite lijepog muškarca i ružnu ženu, naravno da on zna što radi. Ona mora nadoknaditi svu svoju ružnoću, dok lijepe osobe ne moraju puno da bi privukle pažnju jer su narcisoidne,“ rekao je Marić, izazvavši nevjericu i ogorčenje među brojnim gledateljima i korisnicima društvenih mreža. Marić je zatim objasnio da su žene koje ne zadovoljavaju određene fizičke standarde, posebno starije žene, prisiljene koristiti „drugi pristup“, dok žene koje odgovaraju estetskim normama nemaju potrebu truditi se na isti način jer njihov izgled, prema njegovom mišljenju, „govori sve“.
Ove izjave nisu prošle nezamijećeno. Iako Marić nije bio jedini koji je iznosio slične stavove tijekom emisije, njegov komentar o ženama starijima od 50 godina, koji je sročen gotovo kao istina, izazvao je lavinu reakcija u društvu. Kritike su se uglavnom odnosile na duboko ukorijenjene rodne stereotipe koji podrazumijevaju da je vrijednost žene prvenstveno vezana za njen izgled i mladost, te na stajalište da starije žene nemaju istu društvenu vrijednost kao mlađe.
Marić je, naravno, nastavio objašnjavati svoje stavove, tvrdeći da su žene, kada navrše određene godine, često marginalizirane u društvu, osobito u poslovnom i ljubavnom životu. „Odrasle žene, pogotovo starije od 50, jednostavno se nalaze na margini, jer više nisu toliko atraktivne ili poželjne u očima većine muškaraca, a na tržištu rada suočavaju se s dodatnim izazovima,“ dodao je psihijatar, što je, premda možda utemeljeno u određenim socijalnim realnostima, dovelo do novih napetosti u društvenoj debati.
Izjave poput Marićevih često podsjećaju na duboko ukorijenjene kulturne norme koje žene promatraju uglavnom kroz prizmu fizičkog izgleda i plodnosti, dok se od muškaraca očekuje nešto sasvim drugo – naime, da budu mjerilo snage, uspjeha i inteligencije. Takve norme duboko su usađene u našoj kulturi, a Marićevi komentari, iako možda namijenjeni kao humoristički ili kritički, zapravo podržavaju te stereotipe koji s vremenom postaju opasni jer mogu izazvati društvenu isključenost i diskriminaciju, naročito prema starijim ženama.
Još jedan aspekt Marićevih riječi koji se ističe jest njegova tvrdnja o narcizmu među mladim, atraktivnim ženama. Prema njegovim riječima, žene koje se oslanjaju na svoj izgled ne moraju uložiti puno truda u održavanje veze ili privlačenje pažnje, jer njihova ljepota čini posao za njih.
Iako je Marić vjerojatno pokušao komentirati, ili čak ismijavati, površinske društvene norme, njegove riječi upućuju na puno ozbiljniju sliku u kojoj žene, ovisno o njihovoj dobi i izgledu, često bivaju stavljene u boxove u kojima je teško izaći. Da bi se žene smatrale „korisnima“ ili vrijednima, trebale bi ispuniti određene estetske standarde, dok je za muškarce često dovoljna njihova karizma i intelekt.
Na kraju, Jovan Marić je samo jedan od mnogih koji svojim riječima i djelima čine štetu naporima na ravnopravnost spolova, te unatoč tome što se možda želio našaliti, njegove riječi ukazuju na duboku društvenu neravnotežu koja još uvijek vlada u mnogim područjima života.
