Milan Bukilić, finalist “Zvezda Granda”, dugo je skrivao od medija tragičnu priču svoje obitelji, iskustvo od kojeg se naježio.

U jednom se slučaju otvorio Grandu, dijeleći dubok utjecaj očevog samoubojstva i sestrine prerane smrti. Ove goleme tragedije imale su trajan učinak na njegov život, no ipak je smogao snage prebroditi najizazovniju fazu.

U dobi od 11 godina Milan je doživio razoran gubitak oca, događaj koji ga je duboko pogodio i ostavio ga nespremnog da se nosi s ogromnom tugom.

Život ide naprijed, iako se taj trenutak čini dalekim. Kad bih se danas suočio s istom situacijom, nedvojbeno bi mi bilo teže nositi se s njom. Međutim, ključno je usmjeriti fokus prema budućnosti, a ne zadržavati se na prošlosti. Moj cilj je ispuniti i premašiti sve nade i resurse uložene u moje glazbeno putovanje. Milan je jednom tijekom natjecanja izrazio tu misiju, osvrćući se na tragična iskustva koja su obilježila njegove rane godine.

Iskustvo gubitka svega što sam nekoć posjedovao dovelo je do značajne transformacije u mom životu. Ova novootkrivena nevolja poslužila mi je kao snažan motiv da cijelim srcem nastavim glazbenu karijeru. Osobno sam okusio i obilje i oskudicu, njegovao sam osjećaj poniznosti i odbojnost prema materijalističkim iskušenjima koja često osvajaju današnju mlađu generaciju, kao što su raskošni automobili, alkohol i droge.

U svojim vlastitim očima sebe doživljavam kao običnog pojedinca na kojeg ne utječe privlačnost površnog uživanja. Svaki pojedini događaj koji se dogodio u mom životu odigrao je važnu ulogu u oblikovanju osobe kakva sam postala.

 

Bonus tekst:

Svjedočeći savršenom spoju sreće i zadovoljstva koje donosi dlakavi prijatelj, Anđelka Popadić i njezina vjerna družica Moko utjelovljuju vrhunsko iskustvo posjedovanja kućnog ljubimca. Ovaj dinamični duo besprijekorno kombinira uzbudljive sprinteve s izrazima ljubavi i odanosti. Njihov skladan korak često se može posmatrati dok prolaze slikovitim stazama poput Zemunskog keja, Ade i Zvezdarske šume.

Tijekom razgovora s Anđelkom, osobom odgovornom za osnivanje trkačke zajednice Running with a Dog, zadubili smo se u prednosti koje trčanje nudi i psima i njihovim ljudskim pratiteljima. Kada ste prvi put počeli trčati uz svog voljenog četveronožnog prijatelja? – Naš zajednički pothvat započeo je kada smo oboje došli u odgovarajuću životnu fazu.

Od 2015. godine bavim se aktivnošću trčanja, a te iste godine Moko je ušao u naše živote. Od našeg prvog susreta postalo mi je očito da Moko posjeduje poseban karakter i temperament koji ne treba pretjerano sputavati, već ga treba voditi na način koji će dovesti do obostranog zadovoljstva.

Kad smo počeli suživot, između nas se stvorila prirodna veza. Moko je odisao viškom vitalnosti koji je zahtijevao odgovarajuće usmjeravanje, a ja sam također željela da provodi manje vremena sam unutar granica našeg stana dok je njegovao jaču vezu s našom obitelji. Unatoč tome, najveći prioritet ostao je njegovanje njegove urođene prirode, instinkata i općeg blagostanja.

I gle, tu je vaš vjerni pseći pratitelj. Od tog trenutka nadalje, na trkaćoj stazi odvija se apsolutno nevjerojatan događaj. Kako je Moko na početku reagirao? – U početku je pokazivao dozu nevinosti i nespretnosti, ali sa sigurnošću mogu tvrditi da lagoti, kao pasmina, posjeduju inherentnu sportsku snagu; samo zahtijeva nepokolebljivu odlučnost i usredotočenu pozornost kako bi se to u potpunosti iskoristilo. Tijekom prvih treninga, razumijevanje uputa pokazalo se izazovnim za njega, jer je umjesto toga radosno skakutao oko mene, ispuštajući razigrani lavež.

Postizanje stanja “neba” je dostižan cilj. Psi imaju izvanrednu sposobnost stjecanja novih vještina kroz dosljednu praksu. Provodeći dovoljno vremena zajedno na stazi, razvio sam vještinu vođenja pasa kako bih zadržao fokus tijekom treninga i aktivno se uključio u proces.

Uistinu je zapanjujuće svjedočiti koliko spremno prihvaćaju obuku kada im se pruži jasno usmjerenje i jaki temelji. Jedine pogreške događaju se kada pojedinci ne daju prednost trčanju pasa ili nenamjerno previde potrebe svojih voljenih prijatelja. Naime, Moko je pokazao izniman napredak i dosljedno briljira u ovoj domeni.

Može se promatrati njegov kontinuirani napredak na više područja, uključujući njegov stil trčanja, fizičko stanje, cjelokupno zdravlje, ponašanje prema drugim psima i trkačima. Ova priča obuhvaća značajan raspon.

Bavite li se svakodnevnim trčanjem? Odgovor se razlikuje ovisno o situaciji. Naš režim trčanja ovisi o našem fizičkom stanju i o tome treniramo li za utrku. Obično se pridržavamo naizmjeničnog dnevnog rasporeda trčanja, bilo rano ujutro ili kasnije navečer, uzimajući u obzir vremenske prilike i naše dnevne obveze.

Pjevač je otvoreno priznao da mu je najveći izazov bio nedostatak empatije i senzacionalističko izvještavanje pojedinih medija o tragičnoj situaciji njegove obitelji.

Tijekom razgovora s medijima Milan je izrazio averziju prema razgovorima o nekim osobnim aspektima svog života, poput smrti oca i sestre. Naglasio je da ne voli nikoga da ga sažalijeva i ustvrdio da ta iskustva nemaju nikakve veze s njegovim profesionalnim putem.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here