Dragan Marinković Maca u jednoj od emisija nedavno je progovorio o svom djetinjstvu i nepoznatim detaljima iz svog života.
Glumac je na prilično surov način otkrio s kakvim se svakodnevnim demonima u sebi bori i problemima koje ima.
Za Kurir je pričao o svom pozivu i karijeri, te se osvrnuo na glumu i umjetnost koja mu je toliko toga donijela u životu.
– Gluma je prekrasan poziv. Naravno, ušao sam iz prve. Pripremio sam monolog koji mi se jako sviđa i otišao, odmah prihvaćen. Kasnije sam proglašen najboljim učenikom. Ti glumiš, to je divan poziv, mi glumci nikad ne odrastemo i ne želim ubiti to dijete u sebi. Volim ono što radim.
On je od mene napravio tu zamjenu i pripremu za sve ono što sam danas. Imao sam i školu glume, a danas na sarajevskoj Akademiji trećina ljudi koji su prošli moju školu sada su asistenti i profesori. – kazao je Marinković
Glumac je govorio o manje lakom, ali više opravdanom putu i borbi za uspjeh, priznao da je sve to napravio na svoju ruku, a potom se obratio i mlađima.
– Bolje je kad nemaš leđa. Zvuči suludo, ali je lakše. Ni ja nisam imao nekoga iza mene; moj otac je rano umro. Nisam tatin sin i sve sam sam napravio. Tako ja mladima, kad upišu FDU, kažem da nisu glumci jer su studenti glume.
Naša pozivnica je stvarno zajebana jer ako te netko nigdje nije vidio, pa onda je glupo govoriti što radiš kao da ne postojiš. Imamo mnogo talentiranih ljudi koji ili ne rade nigdje ili jako malo. Težak je to život.
Uvijek recite da ne čekaju da ih netko pozove, ko im jebe mater to je *upci! Vidite da uvijek isti ljudi glume, igraju se, budale su, bezobraznici – rekla je Maca i dodala:
– Svi pitaju imas li iskustva?”, pa kako da imam majku kad mi nisi dao priliku. Pusti me, pusti me da se pokazem, pusti me da se vrtim. Ne, ali evo nekih njihovih ljudi sa strane.
Porazno mi je to što rade bezobrazluk sad se igra u milijunskim serijama i filmovima peru li pare što rade…nemam ni ja s tim problem samo neka. biti djelo ne mora biti remek-djelo samo ne djelo
