Znate, ponekad se dogodi da poznata osoba prerano izgubi život i to šokira cijelu regiju. U takvim slučajevima spomenuli bi Tošeta Proeskog, Enu Begović ili Ipčeta Ahmedovskog i sve druge miljenike javnosti. Danas još jedan prerani gubitak na jugoslavenskom estradi ono što nas podsjeća na te dane.
Jugoslavenski glazbeni evergreeni neke su od najomiljenijih pjesama napisanih prije gotovo pedeset godina, a popularne su i danas. Prije više od 40 godina nastala je, a sve do danas ostavila snažan utjecaj na publiku Crvena Jabuka.
Godinama je svaka nova stvar koju su nam donosili bila samo sjajna glazba koja je postala besmrtni hit. To ih je zacementiralo kao bend mitskih razmjera. Odmah na početku, posvećenost pravim emocijama označila se kao manifest vodilja za ove ljude i odvojila ih od drugih. Prilagodba nije nešto što oni rade, jer su se tijekom cijele svoje karijere usredotočili na to da mogu razviti takvu vrstu odnosa i moći pogoditi ljude koji to duboko u sebi osjećaju.
No, na vrhuncu uspjeha dogodila se tragedija koja je ostavila posljedice od kojih se nikada nisu uspjeli u potpunosti oporaviti. Naime, 18. rujna 1986. bend Crvena jabuka doživio je tešku prometnu nesreću u Jablanici na putu za koncert u Mostaru.
Svirka na stadionu Kantarevac bila je dugo očekivana i označila je početak velike turneje benda u nastajanju; dvorana je bila prepuna ljudi željnih dobre glazbe koju su svirali u svom posebnom stilu.
Nažalost, koncert “Crvena jabuka” nije održan, te nema budućih nastupa ove postave. Ričl je rođen 12. marta 1962. godine na Koševu, gdje je i odrastao, a odgajala ga je majka Elvira nakon prerane smrti oca Ferdinanda.
Završio je srednju glazbenu školu i upisao studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, no završio je samo dvije godine. U tom periodu Richl upoznaje Branka Đurića Đuru i Zlatka Bostandžića i osniva bend “Ozbiljno pješte”, nakon čega Richlov glazbeni pandan postaje Zlatko Arslanagić, a kasnije mu se pridružuje Elvis J. Kurtović.
Početkom 1985. godine, sa sve većom ljubavlju prema glazbi, odlučuje napustiti svoj stari bend. Udruživši snage s Arslanagićem, krenuli su u stvaranje vlastite priče formiranjem kultnog benda Crvena jabuka.
Prve faze stvaranja albuma bile su na tavanu Zlajinog stana, gdje su se fokusirali na pisanje pjesama. Pridružili su im se i dobri muzičari: izvorni zenički basist Aljoša Buha, poznati klavijaturist Dražen Žerić Žera iz grupe Žaoke, a također dolazi iz Zenice bubnjar Darko Jelčić Cunja.
Svojedobno je Ričl radio s tada poznatom nadrealisticom Nelom Karajlić i vodio radio emisiju na Radio Sarajevu. Smatran jednim od najboljih gitarista na sarajevskoj rock sceni, Ričl je svoje glumačko umijeće stekao popularnost nakon angažmana u prvoj sezoni serije “Top lista nadrealista” 1984. godine.
Sarajevski članovi orkestra krenuli su u Mostar u poslijepodnevnim satima, putujući u tri automobila i malim kamionom za svoje glazbene instrumente. Fica je vodio bas gitarista Aljoša Buha, solista Dražen Ričlo Zija te vozač Zlatko Arslanagić.
U stopu su ga slijedili Dražen Žerić i Darko Jelčić u Golfu. Od Jablanice do Mostara organizator grupe zeničke turističke agencije “Atlas” zajedno sa Žerićem i Jelčićem naišao je na veliku gužvu gdje je bio postavljen smrskani Fića.
Ali bili su u žurbi i nisu imali vremena razmišljati o tome jer su njihovi prijatelji imali karte za koncert. Iznenada je automobil naglo skrenuo ulijevo i udario u kamion vršanskih tablica – nastala je strahovita buka. Bio je to dan pun stresa i emocija. Kada smo stigli na prepuni stadion u Mostaru, policija se konačno pojavila oko 20.30 sati.
Glazba je naglo prestala, a raspoloženje se pokvarilo dok smo se vozili prema bolnici u Mostaru. Bilo je iznenađujuće, ali umjesto toga mahnuli su nam za pozdrav, cijeloj prokletoj skupini – vrlo dirljiva gesta. Ispred bolnice tisuće su odale počast poginulima.