Desingerica, umjetničko ime Dragomira Despića, uporno oduševljava publiku svojim šokantnim i zadivljujućim koncertnim izvedbama.
O njegovom ponašanju prema publici oglasile su se brojne javne ličnosti, a sada se oglasio i Edis Agić, bivši takmičar “Zvezda Granda”.
Što se tiče Desingerica, posjećivanje njegovih nastupa nije nešto čime se ja osobno bavim. No, priznajem da postoji značajna publika koja cijeni njegov rad i posjećuje njegove nastupe, a to mene osobno ne pogađa.
Kad imam priliku prisustvovati nastupu uživo, radije podržavam i uživam u glazbi umjetnika za kojeg imam istinski interes i osobno mu se divim.
Edis je, kako prenosi Grand, priznao kako se divi Zdravku Čoliću i njegovoj glazbi, a slušajući je s velikim zadovoljstvom.
Također je istaknuo kako cijeni umjetnike poput Dženana Lončarevića i Adila. Iako ima mnogo mlađih i suvremenijih glazbenika, Edis je izrazio žaljenje što zbog zauzetosti i obaveza na poslu ne može posjećivati njihove nastupe i koncerte.
Bonus tekst
Za četvorku Ćuprija Velika Morava ima značaj koji prevazilazi značaj obične rijeke. Vladimir Šarov, Goran Vasović, Uroš Ilić i najmlađi i najomiljeniji član, Urošev sin Vladimir, svi dijele duboko ukorijenjenu ljubav prema ovom plovnom putu, koju su im usadili roditelji, a sada prenose na sljedeću generaciju. Kad god pronađu trenutak predaha, vedrog neba i mirne vode, ovi Ćupričani ugrabe priliku da se prepuste užicima pecanja i druženja uz obalu Velike Morave.
U blizini drevnog željezničkog mosta, osamljeno svetište pojavilo se na obalama rijeke. Na tom pitoresknom mjestu naišli su na čari ribolova, doživjevši ga prvi put. Dana 22. srpnja okupili su se upravo na tom mjestu, međusobno razmjenjujući duboke mudrosti, a posebno dajući dragocjene lekcije najmlađem članu svoje kohorte, Urošu. No spokoj čekanja da riba zagrize naglo je narušen uhoparajućim i katastrofalnim urlanjem.
Dok su Vladimir i Uroš Ilić stajali uz obalu i nestrpljivo iščekivali vibracije plovaka svog ribarskog čamca, njihov razgovor naglo su prekinuli burni povici Gorana i mlađeg Uroša. Smješteni na susjednom otoku udaljenom svega desetak metara, energično su mahali, vikali i gestikulirali prema zadivljujućem prizoru koji se odvijao pred njima. Boreći se protiv sila vode, trio potopljenih jedinki, koji čine djed i njegova dva unuka – mladić i djevojka, hrabro su se borili da održe svoje glave na površini, spriječivši ih da potonu ispod površine vode.
Za Vladimira Šarova ostalo je živo sjećanje jer se prisjeća točno trenutka kada su ih njegov sin i Goran hitno upozorili na mučnu nevolju. Postalo je očito da je nečiji život u pitanju, jer su bili na rubu utapanja. Dok se njegov djed borio da održi glavu iznad vode, samo su mu nos i usta povremeno izranjali, on je hrabro pokušao spasiti svoja dva unuka, koji su već bili popili vodu i jedva ih se moglo vidjeti.
Reagirajući čistim instinktom, Uroš i Vladimir brzo su zaronili u vodu, dok su im mokre majice prilijepile uz tijelo dok su plivali prema unesrećenim pojedincima. Čak i nakon što je prošlo gotovo mjesec dana, njegov glas još uvijek drhti od straha dok ponovno proživljava mučne trenutke te za dlaku izbjegnute katastrofe. Uz nevjerojatnu hrabrost, djed je čvrsto zgrabio svog unuka, osiguravajući mu sigurnost usred kaosa vode. Kako bih ih spasio, morao sam pažljivo razdvojiti njih dvoje i odvesti ih natrag do sigurne obale.
U pokušaju da spasi one koji su pali u vodu, Uroš je preuzeo odgovornost i poveo ih prema mostu, ponudivši uže spasa za njihov spas. U međuvremenu, Goran i moj sin nisu gubili vrijeme i počeli su veslati čamcem prema lokaciji. Uspješno su izvukli mladu djevojku iz vode. Zajedničkim snagama uspjeli smo osigurati sigurnost svih uključenih i pružiti potrebnu prvu pomoć. Iako je djevojčica nakratko izgubila svijest, oba su se djeteta brzo pribrala. Od šoka i straha djed je ostao bez riječi, kako je objasnio Šarov, jedan od hrabrih Velikomoravaca.