Danas je na Olimpijskim igrama u Parizu Novak Đoković, kojeg mnogi smatraju najvećim tenisačem svih vremena, pobijedio i osvojio zlatnu medalju.

Nakon svog monumentalnog trijumfa, Novak Đoković će se obratiti novinarima, pružajući priliku gledateljima da prate i svjedoče odvijanju konferencije u stvarnom vremenu na Kuriru.

Uživo,

Tijekom konferencije okupljenima se svojim razmišljanjima i uvidima obratio Novak Đoković.

Novak je na početku izlaganja istaknuo kako je nošenje zastave na otvaranju u Londonu neviđena senzacija, smatrajući to vrhunskim iskustvom za svakog sportaša. No, sada shvaća da upravo taj trenutak, nošenje srpske zastave, po motivaciji i značaju nadilazi sve ostale.

U svojoj karijeri, Đoković je priznao da je to postignuće vrhunac njegovog uspjeha.

U dobi od 37 godina, suočavajući se sa strašnim 21-godišnjim protivnikom koji se smatra najboljim na svijetu, razmišljam o svom putu i shvaćam da je ovo postignuće vrhunac moje karijere. Unatoč tome što ove godine nisam osvojio nijednu titulu, kao krajnji cilj postavio sam Grand Slamove i Olimpijske igre.

Znajući da bi ovo potencijalno mogla biti moja posljednja prilika na Olimpijskim igrama, ponosan sam što mogu reći da je osvajanje bronce 2008. godine i sada natjecanje u polufinalu, čak i bez osigurane medalje, izvanredno postignuće.

Nakon što je prošao operaciju, srpski tenisač je iskoristio trenutak da razmisli o utjecaju svoje nedavne ozljede koljena.

Kako bih bio na vrhuncu svojih sposobnosti, marljivo sam trenirao za RG, Wimbledon i OI turnire. Iako je ozljeda koju sam zadobio tijekom RG predstavljala neke prepreke, uspio sam doći do finala Wimbledona, podvig koji nisam očekivao. Unatoč tome što su me nadigrali u finalu, ostao sam svjestan da se moja izvedba na ovom terenu razlikuje od drugih zbog moje agilnosti, koja uvelike utječe na moje samopouzdanje, kretanje i ukupni način igre. Novak je dalje izrazio,

Poriv za borbom za vlastitu zemlju izvor je motivacije bez premca, zbog čega su vanjski poticaji nepotrebni. Kako su se prve dvije runde odvijale, postao sam itekako svjestan da je ovo moj trenutak, moja prilika da ugrabim pobjedu. Prolazak u polufinale donio je osjećaj olakšanja sličan pobjedi na cijelom turniru, no moja je glad za zlatom ostala neutoljena. Shvatio sam da moram osvojiti visoki vrh, jer je Alcaraz stajao kao ogromna prepreka na mom putu.

U nedavnom finalu Wimbledona, Đoković i Alkaraz su se sučelili, a mladi Španjolac je izašao kao konačni pobjednik.

Očekujući drugačiji meč od našeg prethodnog susreta u Wimbledonu, bilo je sasvim prikladno da su oba seta završila tiebreakom. Razina igre koju smo pokazali i moj protivnik i ja bila je zaista izvanredna. Čestitam mu na iskazanoj iznimnoj odlučnosti, kvaliteti koju i ja posjedujem. Dok sam ostao usredotočen na sljedeću točku, preplavio me neodoljiv val emocija nakon što sam svjedočio posljednjem forhend plovu kroz zrak. Takvi intenzivni osjećaji bili su bez presedana u mojoj teniskoj karijeri.

Osjećaj ogromne radosti ispunjava Đokovićevo srce dok izlazi kao pobjednik na Olimpijskim igrama.

Unatoč prisutnosti sumnji tijekom moje karijere, moja nepokolebljiva vjera i uvjerenje u svoje sposobnosti uvijek su bili jači. Znao sam da će se pojaviti sumnje, ali sam ostao uvjeren da će uspjeh kad-tad doći. Budući da se Olimpijske igre održavaju samo jednom svake četiri godine, a s obzirom na moju dob od 37 godina, shvatio sam da su moje mogućnosti ograničene.

Morao sam se suočiti s ovom realnošću i blokirati sve vanjske smetnje, fokusirajući se isključivo na svoju izvedbu na terenu. Ova borba u meni bila je najveći izazov. Stoga sam presretan što sam uspio ostvariti pobjedu protiv trenutno najvećeg svjetskog natjecatelja. Emocije koje sam doživio u tom trenutku nadmašile su sve što sam do tada osjetio. Stajati na terenu sa visoko podignutom srpskom zastavom i slušati našu himnu, nema ljepšeg osjećaja.

Marjan Vajda nedavno je govorio o Đokovićevoj želji da sudjeluje na nadolazećim Olimpijskim igrama.

Sigurno. To je razlog zašto je Marjan spomenuo, jer on duboko razumije moj karakter, poput mojih roditelja. Istina je, imam jaku želju sudjelovati. I dalje gajim veliku naklonost prema igranju u Los Angelesu, kao i to što pronalazim neizmjernu radost predstavljati Srbiju i biti vrijedan član olimpijskog tima.

Pitanje postavljeno srpskom tenisaču odnosilo se na ispunjenost i zaokruženost njegove trenutne karijere.

– Apsolutno i ne sasvim. S jedne strane, ova zlatna medalja predstavlja vrhunac mojih postignuća i pobjeda. Simbolizira završetak mog putovanja. No, s druge strane, ljubav prema ovom sportu i strast prema natjecanju i dalje me pokreću. Svaki dan se posvećujem treninzima, tjeram svoje tijelo do krajnjih granica i stremim napredovanju. Tenis ima ogroman značaj u mom životu i nastojim mu uzvratiti svojom nepokolebljivom odlučnošću i nemilosrdnom radnom etikom.

Neprestano se trudim jače od svih svojih mlađih kolega, uvijek nastojeći nadmašiti vlastita ograničenja. Što se tiče budućnosti, radije ću ostati ukorijenjen u sadašnjem trenutku, u potpunosti prihvaćajući i uživajući u ovoj nevjerojatnoj prekretnici. Bio je to dug i naporan put, ispunjen bezbrojnim snovima i težnjama koji su doveli do ove zlatne medalje. Sada je vrijeme za uživanje u radosnom slavlju ovog značajnog postignuća.

Unatoč tome što je primio čestitke od raznih pojedinaca, uključujući Rafaela Nadala, srpski tenisač Novak još nije pročitao poruku.

Zbog odsutnosti mog telefona, tek trebam tome svjedočiti. Vaše čestitke imaju značajnu vrijednost za mene, posebno od izuzetnog sportaša i suparnika. Bez sumnje, upravo se ovaj izazov pokazao kao najteži za osvojiti i nadmašiti. Određivanje predstavlja li veću poteškoću pobjeda na veleslalomskom turniru ili na Olimpijskim igrama složena je stvar. Međutim, četverogodišnja priroda potonjeg, zajedno s golemim pritiskom i očekivanjima koja se postavljaju pred sportaše, bez obzira na njihova prethodna postignuća, pojačava veličinu natjecanja.

Dok se srpska zastava visoko vijorila, Novak je nepokolebljivom predanošću i zvonkim glasom strastveno pjevao “Bože pravde”.

Dok je nacionalna himna odjekivala, zatekao sam se svladan suzama radosnicama i neobuzdanim smijehom. Gledajući u zastavu, doživio sam neopisiv osjećaj ponosa koji je nadmašio i moje prethodne trijumfe u Davis Cupu. Zlatna medalja imala je značaj kao nijedna druga jer je predstavljala vrhunac golemog truda i odlučnosti.

Da nisam uspio, bio bih u Los Angelesu, tražeći način da se okrijepim. Olimpijske igre imaju posebno mjesto u mom srcu jer su popraćene neusporedivim osjećajem strasti i potpore ljudi. U finalu, nakon nezaboravne borbe, Novak je slavio nad Carlosom Alcarazom, 2-0 u setovima 7-6 i 7-6.

U prikazu neusporedivih emocija i strasti, Novak je pružio nastup u meču koji je bio toliko izvanredan da bi lako mogao ispuniti stranice knjige.

Nakon što je prije dva mjeseca zadobio ozljedu koljena upravo na ovom terenu, čovjek je podvrgnut operaciji, ostavljajući sve nesigurnima oko njegove sposobnosti oporavka na vrijeme za Olimpijske igre; međutim, zaprepastio je sve demonstrirajući da posjeduje onozemaljske sposobnosti.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here