Tijekom tisuća godina, Bušmani su zadržali svoj drevni način života, što ih čini najstarijom trajnom kulturom na planetu. Na nevjerojatno zapanjujući način, muškarci sudjeluju u dijeljenju žena i mogu se uključiti u seksualne odnose do pet puta dnevno. Ali ovo nevjerojatno otkriće manje je iznenađujuće nego biti tamo kad se beba rodi.
Ovo postavlja zanimljivo pitanje: koje su tajne ovih pripadnika najstarijih doba antičkih društava? Drevni Bušmani, čija povijest seže tisućama unatrag i koji su živjeli u sušnim područjima južne Afrike, sada su u najvećem riziku od konačnog izumiranja.
Iako je zadiranje zapadne kulture duboko utjecalo na njihov životni stil, to ne ugrožava njihovo stalno duboko poštovanje prema prirodi ili iznimnu sposobnost da izdrže izazovne pustinjske uvjete.
Ova sposobnost da napreduju i održavaju svoje tradicije dolazi iz dubinskog poznavanja lokalnih biljaka i životinja. U smislu kulture, glazba i ritualni plesovi su vrlo važni; oni su glavni instrumenti duhovnog uzdizanja, okupljanja zajednice i iscjeljivanja. Nedavne statistike pokazuju da njihova populacija iznosi oko 100 000, uglavnom u Bocvani, Namibiji, Južnoj Africi i Angoli.
Njihova stalna potraga za preživljavanjem rezultira nedostatkom stalnog doma. Svaki dan grade privremena skloništa i svu svoju imovinu nose na svojim leđima. Zapanjujuće je da su ti ljudi od svojih početaka uspjeli zadržati isti način života; živeći u plemenskim zajednicama organiziranim u frakcije lovaca i sakupljača. Njihov pristup bio je pristup nemiješanja u poslove drugih naroda.
Znanstvenici su došli do zapanjujućeg otkrića dok su analizirali genetski sastav Bušmana, uspoređujući ga s 1462 populacije diljem svijeta: kod Bušmana nema apsolutno nikakvog “dotoka novih gena”, tj. nema miješanja s drugim skupinama. Ističući se kao najstariji segment afričkog stanovništva, Bušmani su poznati po svojoj jedinstvenosti.
Toliko su se neobično prilagodili svom prirodnom okruženju da ne samo da nastavljaju rasti u svom okruženju, već su postali i čudo na polju medicine. Bušmani imaju nekoliko značajki poput robusne građe, posebne dlake i istaknutog stražnjeg dijela koji djeluju kao prilagodba vrućem i sušnom okruženju u kojem žive. Među tim prilagodbama su nedostatak znojnih žlijezda, nemogućnost pljuvanja i izvanredna zaštita ženskih genitalija kroz povećane stidne usne.
Živeći u golemom jednoličnom krajoliku, nikada nisu citirani povijesni zapisi o tome da se bilo koji Bušman ikada izgubio ili dehidrirao do smrti. To je tradicija od velike važnosti i impresivne prirode. Bušmani kao sakupljači i lovci ovise o svojim vještinama tjeranja antilopa i sitne divljači lukom i strijelom te traženju hrane za jestivo korijenje, dijelove biljaka itd.
Skloništa od trave, grmlja ili životinjske kože. Preferiraju otvorene prostore i vode nomadski način života. Formiraju male mobilne skupine od oko 25 pojedinaca koje uključuju muškarce, žene i djecu. Na noćnim okupljanjima raspravlja se o onome što se dogodilo tijekom dana. Sastavljaju popis obaveza i planiraju sutrašnje aktivnosti uz pjesmu i ponudu duhana.
Kad svane, tragači se bude iz sna i pripremaju za lov, trčeći za svojim omiljenim plijenom, babunima— bogat masni obrok osigurava dugotrajnu sitost. Poglavica preuzima skupinu u trčanju pavijana. Bušmani imaju šamanistička uvjerenja o božanskom biću poznatom kao Kagen.
Ovaj duhovni entitet je kreator mnogih stvari i igra glavnu ulogu u njihovoj golemoj mitologiji; često ga predstavlja bogomoljka. Iznad svih životinja, bušmanska predaja najviše cijeni Elanda (Taurotragus).
