NAJČITANIJE DANAS:
Krompirova zlatica – nevidljivi neprijatelj u vašem vrtu: Kako se izboriti s najupornijom štetočinom?
Krompirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata) već decenijama izaziva glavobolju poljoprivrednicima širom sveta, pa i u našim krajevima. Ova naizgled bezazlena bubica sa karakterističnim prugama na leđima, može da uništi čitav zasad krompira, a borba s njom zahteva znanje, strpljenje i upornost.
Njena opasnost leži u neverovatnoj plodnosti i otpornosti. Jedna ženka može da položi i do 2000 jaja tokom jedne sezone, najčešće s donje strane lista krompira. Brzina razmnožavanja omogućava zlatici da u toku jedne godine razvije i tri generacije, što je čini izuzetno teškom za suzbijanje. Pored toga, prirodnih neprijatelja ima veoma malo – povremeno je love ježevi, fazani, krtice i stenice, ali ne u dovoljnoj meri da zaustave njeno širenje.
Među najučinkovitijim metodama suzbijanja poslednjih godina se ističe korišćenje gljivice Beauveria bassiana. Ova biološka metoda deluje selektivno, napadajući samo ciljanu štetočinu, a bezbedna je za okolinu, korisne insekte i ljude. Pripravci sa ovom gljivicom mogu se koristiti preventivno, ali i kao reaktivna mera tokom najezde.
Pravovremena reakcija je ključna. Već s dolaskom proleća treba pratiti stanje na parcelama. Plodored igra veliku ulogu u smanjenju rizika – krompir ne bi trebalo saditi na istom mestu četiri do pet godina zaredom. Time se prekida ciklus razvoja zlatice, koja traži specifične uslove za razmnožavanje.
Postoje i zanimljive i jednostavne metode koje mogu pomoći u borbi protiv zlatice:
-
Čašice od jogurta s korom krompira zakopane između redova krompira funkcionišu kao zamke. Zlate se privlače mirisom, upadaju u čašice i ne mogu da izađu.
-
Trula lukovina crvenog luka svojim oštrim mirisom deluje kao prirodni repelent. Isto važi i za biljke poput rena, kamilice i pasulja, koje se sade između redova krompira kako bi zbunile i odbile štetočinu.
-
Usitnjena borova kora i borove iglice postavljene oko biljaka stvaraju dodatnu zaštitu, jer zlatica ne podnosi njihov miris. Od iglica se mogu pripremati i preparati za prskanje.
Jedan od najneobičnijih, ali iznenađujuće efikasnih prirodnih preparata jeste fermentisana tečnost od samih zlatica. Odrasle jedinke se sakupljaju, potapaju u vodu i ostave da fermentiraju. Nakon nedelju dana, dobijeni rastvor se razređuje i koristi za tretiranje zasada. Iako zvuči drastično, ovaj metod koristi princip biološkog signala – miris upozorenja za ostale zlatice.
Rastvor pepela takođe se pokazao korisnim – 2 kg pepela rastvorenog u 10 litara vode pravi se kao sprej. Pepel otežava kretanje zlatica po lišću, a ujedno štiti biljke.
Za dodatnu zaštitu koriste se biljni ekstrakti od duvana i topole, koji deluju sedativno na insekte, a štite biljku od stresa i napada.
Zaključak? Nema čarobnog rešenja – borba protiv krompirove zlatice traži kombinaciju metoda. Spoj bioloških sredstava, prirodnih repelenta, fizičkih barijera i pametnog planiranja sadnje čini razliku između uništenog zasada i bogate žetve.
Krompirova zlatica je tvrd protivnik, ali uz znanje, doslednost i ekološki pristup – moguće je zaštititi usev i pobediti ovu upornu štetočinu.