Na proslavi naših olimpijaca svojim nastupom uveličala je pjevačica Tanja Savić, koja je izrazila iznenađenje što je pozvana da bude dio toga.
Unatoč nemogućnosti pratiti sve utakmice na Olimpijskim igrama, Tanja Savić izrazila je nepokolebljivo uvjerenje u pobjedu naših sportaša.
Tanja je izrazila zaprepaštenje pozivom koji je dobila samo nekoliko sati prije zabave. Unatoč želji da cijeli dan provede u pidžami nakon dugog 9-satnog putovanja iz Hrvatske, bila je oduševljena i nije mogla odbiti takvu priliku.
Nažalost, zbog obaveza na poslu nisam mogao izbliza pratiti Olimpijadu pa mi je nedostajalo vremena za to. Dok su oni oko mene bili ispunjeni strepnjom, ja sam ostao smiren i uvjeren u ishod. Naši vrhunski sportaši jednostavno su bez premca u svojoj izvrsnosti i tu nema sumnje.
Emocije su preplavile Novaka Đokovića.
Tijekom slavlja dogodio se nevjerojatno emotivan trenutak kada je Nikola Rokvić ispratio serenadu Novaka Đokovića i njegove supruge Jelene iskrenom pjesmom “Romanija”.
Cijelo vrijeme nastupa Jelena i Novak skladno su pjevali uz Nikolu Rokvića, dok je najbolji svjetski tenisač rukama strastveno emotivno izgovarao svaku rečenicu.
Bonus tekst
Za četvorku porijeklom iz Ćuprije – Vladimir Šarov, Goran Vasović, Uroš Ilić i najmlađi i najznačajniji član, Urošev sin Vladimir – Velika Morava ima značaj koji prevazilazi značaj obične rijeke. Ljubav i naklonost koju su im usadili roditelji sada zauzimaju središnje mjesto dok tu ljubav prenose na sljedeću generaciju. Kad god pronađu trenutak razonode, vedrog neba i mirne vode, ova grupa Ćupričana ugrabi priliku da se prepusti užicima pecanja i druženja uz obalu Velike Morave.
U blizini starog željezničkog mosta uspostavili su svoje utočište uz obalu rijeke. Upravo su se na tom slikovitom mjestu upoznali s prastarim ribolovom. Dana 22. srpnja okupili su se upravo na tom mjestu i prenijeli duboku mudrost jedan drugome, osobito najmlađem članu svoje družine, Urošu. Međutim, mirnoću njihova iščekivanja da riba zagrize naglo je razbio uhoparajući i razorni urlik.
Dok su Vladimir i Uroš Ilić stajali na obali, strpljivo čekajući vibracije plovaka svog ribarskog čamca, njihov razgovor naglo je prekinut burnim povicima Gorana i mlađeg Uroša. Smješteni na susjednom otoku udaljenom samo deset metara, energično su mahali, vikali i pokazivali prema zadivljujućem prizoru koji im je zaokupio fokus. U hrabroj borbi da ostanu plutajući, troje potopljenih jedinki, koje čine stariji gospodin i njegova dva unuka – mladić i djevojka – borili su se kako bi spriječili da im glave urone ispod površine vode.
U jezivom trenutku koji mu se urezao u sjećanje, sin Vladimira Šarova i Goran hitno su ih upozorili na strašnu okolnost – netko je bio na rubu utapanja. Sa samo nosom i ustima koji su povremeno izranjali iznad površine vode, njegov djed se hrabro borio da spasi svoje dvoje unučadi, koji su već bili popili vodu i jedva ih se moglo vidjeti.
Uroš i Vladimir, vođeni prirodnim instinktom, brzo su zaronili u vodu, mokrih majica prilijepljenih uz tijela dok su plivali prema unesrećenim pojedincima. Sjećanje na taj potresni događaj još uvijek mu trese glas od straha, čak i nakon što je prošlo gotovo mjesec dana. Iskazujući pravo junaštvo, djed je čvrsto stisnuo unuka ispod ruke, osiguravši mu sigurnost i spriječivši tragičnu smrt. Kako bih ih spasio, morao sam pažljivo razdvojiti njih dvoje i odvesti ih natrag do sigurne obale.
U pokušaju da spasi utopljenike, Uroš je preuzeo odgovornost i poveo ih prema mostu, ponudivši im pojas za spasavanje. U međuvremenu, Goran i moj sin nisu gubili vrijeme i počeli su veslati čamcem prema stravičnom mjestu. Njihove brze akcije omogućile su im da uspješno izvuku mladu djevojku iz vode. Zajedničkim snagama uspjeli smo sve prevesti na sigurnosno mjesto i pružiti potrebnu prvu pomoć. Iako je djevojčica doživjela trenutni gubitak svijesti, oba su se djeteta brzo pribrala. Od ogromnog šoka i straha djed je ostao bez riječi, kako je kasnije otkrio Šarov, jedan od hrabrih Velikomoravaca.
