Prošlo je dosta vremena otkako je otišao Šaban Šaulić, velikan narodne glazbe, ali tuga zbog njegovog odlaska i danas traje. Mnogi kritičari smatraju da vjerojatno ni u godinama koje dolaze neće biti umjetnika takve vrste.
Goca je ostala usamljena; inzistirala je na tome da nitko nije potreban pored nje. Bila je tako odlučna u tvrdnji da niti jedno ljudsko biće ne može biti isto kao njezin muž. To uvjerenje ona čuva. Od Šabanovog odlaska prošle su četiri godine, šokantan događaj za sve.
I dalje je teško razumjeti odlazak tako talentiranog pjevača, a tuga koja je vezana uz njegov gubitak i danas je izazov za mnoge. Više od 7000 ljudi okupilo se kako bi odali posljednju počast na njegovom grobu. Dolazak Šabanova izvanbračnog sina Roberta izazvao je veliku buru u javnosti, skrenuvši iznenada široku pozornost s mogućeg sukoba sa Šabanovom udovicom.
Ona je u njemu vidjela opasnost i sav njegov novac s računa prebacila na svoj. To je za Gocu dosta zakomplikovalo stvari jer je Šaban imao dosta koncerata unaprijed dogovorenih i svi su bili plaćeni unaprijed.
Zbog toga su ugovori bili ništavni, a raspoloživa sredstva morala su se potrošiti. Njezini poznavatelji znaju da prima mirovinu veću od 5000 eura. Procijenjeno nedostatnim za njezine osnovne potrebe (osobito ako se ima na umu da je sve to napravio u Austriji), financirao je njezin suprug.
Jusuf Mujić kandidat je za najboljeg djeda na Balkanu, jer svojim postupcima prema unucima može omekšati i najtvrđa srca. Jusuf Mujić iz Tuzle dokazao je kvalitete časne i dobre osobe, vrativši vjeru u ljudskost. On i njegova supruga preuzeli su brigu o troje unučadi.
Kad je saznao da mu je snaha napustila sina, nije mogao ni pomisliti da bi djeca mogla biti smještena u Centar za socijalni rad ili u drugu udomiteljsku obitelj. Stoga se prijavio nadležnoj instituciji, uzeo djecu za ruku i doveo ih svojoj kući. Pravna bitka koja je trajala više od šest mjeseci i kada je konačno proglašen pobjednikom oko skrbništva nad svojim unucima, nitko nije osjetio veće olakšanje od Yusufa. Ali tek tada je počela nova bitka koja traje već šest godina.
Teško je razumjeti doživjeti tako veliki neuspjeh, pogotovo ako pogađa izravno vas. Svaki djed radi na tome da svojim unucima osigura uspjeh. U mom slučaju, ja zapravo jedva osjećam borbu. Kad netko nešto jako i jako želi, prepreke se čine nepremostivim. Bilo je slučajeva da su, kako kaže deda Jusuf u intervjuu za RTV „Sion“, tri osobe trebale biti uklonjene.
On sada ima 68 godina i izjavljuje da je vrlo ponosan na njih i divne osobe u koje su svi ispali, iako je bilo potrebno mnogo truda i predanosti “da ih se usmjeri u pravom smjeru”. “Pokušavao sam šest mjeseci osigurati njihovu kontinuiranu prisutnost sa mnom. Najmlađi od njih imao je samo dvije godine i razmišljao sam o tome mogu li ih smjestiti u dom u blizini njihovih živih bake i djeda. Uzeo sam ih u naručje i donio svojoj stanovanje”.
Jusufova žena ugušila je njihovog sina, koji ih je ostavio troje djece: Alenu, Anesu i Amelu. Budući da nije imao sredstava za osiguranje osnovnih životnih potreba svojih potomaka, ovaj slučaj izazvao je pozornost i Centra za socijalni rad. Zbog toga je odlučeno da će mlađa djeca ostati u Domu za djecu bez roditeljskog staranja, što je Jusufa jako pogodilo.
