Roker Bora Đorđević, neponovljivi pjevač Riblje Čorbe i jedan od najvećih pjesnika jugoslavenskog rocka, preminuo je u 72. godini u Ljubljani. Bio je to glas i buntovni tekst koji je ostavio poseban pečat u generacijama i neizbrisiv trag u glazbi i srcima obožavatelja.
Iako se godinama bori s kroničnom bolešću pluća, Bora je do kraja živio poput svoje glazbe – snažno, bez kompromisa.
Gosti u emisiji “Usijanje” bili su Zoran Dašić Daša, glazbenik, skladatelj i tekstopisac i Aleksandar Panić, koji se prisjetio zajedničkih trenutaka urednika rubrike Zvijezde u Kuriru, prikazavši tako emotivnu stranu velikog rokera. Borin dugogodišnji prijatelj i glazbenik Zoran Dašić Daša povrijeđeno se prisjetio njihovih zajedničkih trenutaka:
Bora i ja smo prijatelji skoro 50 godina. Kad imate tako dugu privrženost prema nekome, onda se vaš život toliko isprepleće s njegovim da jednostavno ne možete zamisliti da ga više nema. Bora je bio dio svakog važnog događaja u mom životu, a njegovim odlaskom zatvoreno je veliko poglavlje.
Bio je uz mene od prvog dana, vjerovao je u mene više nego što sam ja vjerovala u sebe. Kad god bih posumnjao u sebe, rekao bi: “Kume, ovo je hit!”
Prisjećajući se Borinog dnevnog ritma, Daša je dodala:
– Znao sam da se Bora budi tek oko 12 sati. Nikada prije toga ne treba tražiti. Kad ustane, prvo bi popio vinovu lozu. Liječnik mu je rekao da ne pije prije podne, pa je čekao točno podne. Nakon toga bi dan započinjao svojom glazbom.
Bora Đorđević je bio boem po svom životnom stilu, a takav način života je, prema Dašinim riječima, bio inspiracija iza pjesama koje su postale evergrin hitovi.
Bora je bio pravi boem. Uživao je u pubu: druženju i, naravno, piću. Ali ta njegova boemska strana nije bila samo površna: ona je bila dio njegova kreativnog procesa. Mnoge je svoje pjesme napisao upravo u baru, na salveti: inspiriran trenutkom. Sjećam se kad je napisao jedan stih rekao mi je: ‘Ovo će biti hit, vjeruj mi!’ I bio je u pravu.
Prisjećajući se posljednjih godina Borinog života, Daša je naglasila:
Bora se posljednjih godina borio sa zdravljem, no glazba ga je održala na životu. Čak i kad je bio najslabiji, sam izlazak na pozornicu bio mu je najveći lijek. Rekao je da kada pjeva postaje netko drugi, diše zajedno s publikom. Iako je bilo teško popeti se na pozornicu, kad bi koncert počeo, sve bi se promijenilo. Bili su to za njega trenuci magije.
Vuk Žugić, dugogodišnji saradnik i prijatelj Borin, govorio je o Bori i njegovoj pesničkoj duši: Dai mu se dakajo…
Iza tog imidža buntovnika, ratnika i rokera krije se jedan od najvećih romantičara naše glazbene scene. Njegove pjesme ‘Ostani đubre do kraja’ i ‘Pogledaj anđele svoj dom’ opisale su temu ljubavi, života i rastanaka na način na koji nitko prije njega nije. Bilo je moguće pjesničkim slikama dočarati stvarnost i sve nas uvući u svoje emocije.
Urednik Starove rubrike u Kuriru Aleksandar Panić smatrao je da se treba… osvrnuti na to kakvi su bili posljednji dani Bore Đorđevića u Ljubljani.
Nekoliko dana ranije bili smo u Ljubljani prije nego što nas je Bora napustio. Njegovo stanje je i tada bilo teško. Ali Bora je i u tim trenucima bio borac. Cijeli period proveden tamo bio je pun nade da će pobjeći. Besmrtnost je ostavljena kroz pjesmu i duh legende za Boru.
