Lokalni mediji izvijestili su da je srbijanska policija provela standardnu proceduru nad svim osobama čije izjave ili ponašanje izazivaju interes državnih tijela.
Bilo je to nakon razgovora s nadležnim tijelima u kojima je Severini dopušten ulazak u Srbiju, ali se potom odlučila vratiti u Hrvatsku.
U tom razdoblju pop diva Jelena Karleuša dala je izjavu o tome smatra li da Severini treba zabraniti ulazak u Srbiju.
– Ko još dovodi ovamo da peva tu bolesnicu? Vjerojatno neko bez lica poput nje. Žena proslavlja proterivanje pola milijuna hrvatskih državljana srpske nacionalnosti iz Hrvatske kao oslobođenje! Oslodbdenje od čega? Od jedne nacije? Stručnim jezikom, to se zove genocid.
Primitivizam, fašizam i mržnju koju javno iskazuje treba kažnjavati, ali ne zabranama jer nisam za zabrane.
Svaki put kada bi pokušala ući u ovu zemlju, čiji narod naziva genocidnim morala bi da potpíše papir na kojem piše da žali.
Nema genocidnog naroda, nije niti bilo lošeg naroda da postoje samo loše individue koje moraju poneti posledice zbog sejanja mržnje. Dosta je bilo zla – rekla je Jelena Karleuša..
Možda nam se ova praksa čini prilično čudnom, ali oni u regiji Kalimantana smatraju da je vrlo važna jer smrt smatraju pukim prijenosom iz jednog kraljevstva u drugo. Ritual tivaha uključuje iskopavanje kostiju umrlog rođaka. Nakon što su kosti izvučene, zajedno se nose na sveto mjesto zvano Sandung. Nije na rasporedu; nego obitelj odlučuje kada će provesti ovaj ritual.
Potrebna je priprema i neka financijska sredstva za obred koji osigurava prijenos mrtvih u drugu sferu. To jednostavno znači iskazivanje ljubavi i poštovanja prema osobi koja je umrla. Ako obitelj ne provodi praksu, tada se vjeruje da će ih duh prokleti i počinje loša sreća. Pleme Tivah bavi se čudnom praksom čišćenja lubanja svojih preminulih članova obitelji.
Ritual njobeng je svet iako s prikrivenom posebnošću – i ovdje priča poprima neobičan obrat. Lubanje koje se koriste u ritualu “mengajau” se čiste. Navodna plemenska populacija smatra da čiste lubanje mogu donijeti dobru žetvu i zadržati zlo na odstojanju. Čin je od tada zabranjen, ali članovi tog plemena nastavljaju čistiti lubanje, vjerujući da imaju svoje čarobne moći.
Kraj života Pleme Toraj ne smatra smrt tugom, već više vremenom za zabave. Smatraju da iako tijelo može istrunuti nakon smrti, duh ostaje sve dok se ne obavi druga pogrebna ceremonija s vodenim bivolima. Taj se ukop naziva “rambu solo”; to je okupljanje koje se organizira da isprati dušu na put kamo joj je mjesto, Pujo. Karakterizira ga veselje i gozba, koja dolazi na kraju obrednog klanja stoke.
