Izgradnja bivšeg Urgentnog centra izazvala je ogromno iščekivanje. To je mjesto gdje se nalaze Ivan i Ivana, porijeklom iz Beograda, često nazivani i lijevim i desnim bubregom. Njihova dugogodišnja težnja da žive bez potrebe za dijalizom konačno se ostvarila.
Već dulje vrijeme Ivan Šimunović, 32-godišnji informatički tehničar, svrstan je u invalidsku mirovinu zbog odstranjenih obaju bubrega. Nakon što je prošao gotovo tri godine dijalize i bio na listi čekanja za transplantaciju od prošle godine, konačno je utvrđeno da mu majka nije u mogućnosti dati bubreg. Ispunjen sumnjom, Ivan se malo nadao da će ključni poziv njegova života ikada doći.
Dok sam mirno spavao tog subotnjeg jutra, neprestana zvonjava telefona poremetila je moj san. Iznerviran vlastitom zaboravnošću da isključim zvono, nerado sam prihvatio potrebu da se javim. Ivanov užurbani glas prolomio se kroz liniju, obavještavajući me o potencijalnom donoru. Bez oklijevanja sam krenuo u akciju, živo se prisjećajući datuma – 20. srpnja – kada se dogodila tragedija u Urgentnom, ostavivši mladog pojedinca moždanu mrtvu. Usred svoje nezamislive tuge, obitelj je donijela hrabru odluku reći “da” donaciji organa.
Po ulasku u dvoranu samouvjereno tvrdi da ga nije uhvatio strah.
S neodoljivim osjećajem smirenosti, zakoračila sam u hodnik. U trenutku kad sam se osvijestio, riječi su potekle iz mene velikom brzinom, točnije 200 na sat. Moja sljedeća misija je ići ravno u ocean! No, iznad svega, moram izraziti duboku zahvalnost, neizmjerno hvala, obitelji koja je dala svoj pristanak. Još uvijek pokušavam shvatiti što se dogodilo – čeka me potpuno novi život!
U susjednoj sobi svoje cimerice Ivana Pantelić (52) utjelovljuje vječni osjećaj pozitive. Unatoč tome što je više od šest godina bila na listi čekanja za transplantaciju i bila je podvrgnuta dijalizi svaki drugi dan, nikada nije dopustila da joj se nada pokoleba. Čak i nakon što je dva puta zanemarena zbog transplantacije, njezin nepokolebljivi optimizam ostaje postojan.
Bilo je trenutaka kada sam doživio manji mentalni slom, ali sam uvijek očekivao da će se to na kraju dogoditi. I zar ne znate, poziv je stigao dok sam bio na dijalizi! Bila sam potpuno zatečena! Ne gubeći ni trenutka, žurno sam se vratila kući skupivši po treći put u životu svu potrebnu papirologiju, zajedno s četkicom za zube.
Detalji mi u tom trenutku nisu bili važni. Najvažnije je da sam bio spreman, bez obzira na sve. Ništa nisam prepustio slučaju, čak ni nešto tako trivijalno kao što je karijes na peti što bi potencijalno moglo umanjiti moje izglede za transplantaciju kad konačno stigne poziv. Ivana je s uzbuđenjem u glasu ispričala kako nakon transplantacije ima velike planove – put na more! I već se raduje, dogovoreno za iduću godinu.
Tijekom prošle godine naš je tim uspješno dovršio 10 transplantacija bubrega, što je skromno, ali značajno postignuće. Iznimno smo ponosni na ovo postignuće i izražavamo zahvalnost velikodušnim obiteljima koje su pristale na donaciju organa. Trenutno ima oko 600 pacijenata koji čekaju bubreg od preminulog darivatelja, iako aktivno surađujemo s kolegama iz hemodijaliznih centara širom Srbije da se taj broj preispita.
Dvoje naših nedavno transplantiranih primatelja, Ivan i Ivana, doživjeli su značajno poboljšanje u radu bubrega i više nisu ovisni o dijalizi. I dalje se nadamo da će Ivan biti otpušten i moći se vratiti kući sljedeći tjedan. Ovi pozitivni rezultati potvrda su predanosti i stručnosti dr. Milice Kravljače, naše cijenjene nefrologinje i voditeljice našeg Odjela za transplantaciju bubrega.
U ovom trenutku najveći prioritet je uspostavljanje stabilnosti.
Ne mogu dovoljno izraziti svoju bezgraničnu i neizmjernu zahvalnost obitelji donatora. Dali su mi izvanrednu priliku da nastavim sa svojim životom kao da se ništa nije promijenilo. Njihov nesebičan čin omogućio mi je da kroz život plovim s osjećajem normalnosti i na tome sam im vječno zahvalan.
Dok smo se spremali za polazak, iznenada me obuzelo sjećanje – vreća smeća koja je prethodne večeri izazvala nesuglasice s mojim supružnikom oko njenog odlaganja. Bez svjesnog razmišljanja, nenamjerno sam uzviknuo: “Te trivijalne stvari, te glupe sitnice su ono što me muči.” Moje je riječi Ivana prečula.
– Samo naprijed i neka male stvari rasplamsaju vaš bijes! Nadam se da ću i ja slijediti taj primjer!
