Isidora Bjelica: Nepokolebljiva borba i ostavština književnice koju je rak nije slomio
Isidora Bjelica, renomirana srpska književnica, preminula je 2020. godine u dobi od 53 godine, nakon sedam godina borbe s rakom jajnika. Tijekom tih godina, Isidora je postala simbol snage i hrabrosti, ne samo kroz svoju književnost, već i kroz iskrenu borbu protiv bolesti koja je uzela mnoge živote, a u Srbiji godišnje pogađa gotovo 1000 žena. Unatoč teškoj dijagnozi, Isidora je ostala odlučna i nepokolebljiva, podijelivši sa svijetom svoje iskustvo, koje je nadmašilo okvire bolesti i postalo inspiracija mnogima.
Borba s rakom jajnika: Duži put od samog liječenja
Rak jajnika jedan je od najpodmuklijih oblika raka jer često ne pokazuje simptome sve dok ne dosegne ozbiljan stadij. U Isidorinom slučaju, dijagnoza je došla u trenutku kada je rak već bio u četvrtom stadiju. Unatoč tome, književnica je odlučila ne predati se, nego se boriti svim dostupnim sredstvima, istražujući svaku moguću terapiju i opciju koja joj je bila na raspolaganju.
Isidora nije krila ni svoje fizičke ni duhovne izazove, dijeleći svoja iskustva s javnošću. U više navrata, otvoreno je govorila o tome kako se suočava s bolešću, kako je prošla kroz brojne terapije i putovala u više od 12 zemalja u potrazi za rješenjem koje bi joj pomoglo u borbi s rakom.
“Proputovala sam 12 zemalja, prošla mnoge terapije, istraživala sve što mi je bilo dostupno jer sam željela ostati s djecom što duže. Nikad nisam odustala, jer nisam smatrala da rak ima pravo preuzeti moju volju”, izjavila je Isidora u jednom od svojih intervjua.
Svrha bolesti: Samorefleksija i duhovna rast
Isidora je u svojoj borbi tražila dublje značenje, gledajući bolest kao priliku za introspekciju i samorazumijevanje. Ispričavala je da je kroz borbu s rakom shvatila mnoge životne lekcije, osobito o ljubavi, smrti i postojanju. U svojoj borbi nije samo liječila tijelo, nego je razvijala i duhovnu snagu.
“Stekla sam mnoge uvide u ljubav i život, u tijelo i um. I dok sam prolazila kroz osobne padove i uspone, vjerovala sam da će mi Gospodin pokazati milost”, izjavila je književnica, govoreći o svojoj vjeri koja ju je vodila kroz najteže trenutke.
Rak i tuga: “Galoni boli”
Isidora je, usprkos svojim zdravim navikama, smatrala da je tuga, a ne nezdrav način života, ključni faktor koji je utjecao na razvoj bolesti. Nije pušila, nije pila alkohol, a jela je zdravo. Međutim, dugotrajna emocionalna bol i tuga koju je doživjela, bila je ono što je, prema njenim riječima, najviše doprinijelo njenoj bolesti. “Tuga najviše izaziva rak”, tvrdila je, navodeći kako je kroz godine borbe s bolešću doživjela mnoge emotivne padove koji su je ostavili s osjećajem gubitka.
Ekonomija bolesti: Podrška zajednice
Izvan zdravstvenih izazova, Isidora se susrela i s financijskim poteškoćama. Troškovi terapija, osobito onih izvan zemlje, bili su ogromni. Međutim, Isidora nije bila sama u svojoj borbi. Zajednica i prijatelji odigrali su ključnu ulogu u njenoj borbi. Pjevač Vlado Georgiev 2015. godine organizirao je tri koncerta kako bi prikupio novac za njenu terapiju u Švicarskoj, zarađujući 15.000 eura za njen daljnji tretman. Isidora je s osmijehom komentirala: “Rak je najgora sponzoruša, on ne prestaje trošiti”, no nije zaboravila zahvaliti Georgievu za njegovu podršku, naglasivši da mu duguje mnogo.
Pisanje kao izlaz
Unatoč bolesti koja ju je fizički iscrpljivala, Isidora nije prestala pisati. Njena književnost bila je temelj na kojem je gradila svoj povratak. U mnogim romanima, inspiriranim vlastitom borbom, hrabro je prenosila svoja iskustva, pružajući tako ohrabrenje i utjehu onima koji su se suočavali s sličnim nedaćama.
Ostavština
Iako je preminula u 53. godini života, Isidora Bjelica ostavila je trajni trag u srpskoj književnosti i životima svih onih koji su pratili njezinu borbu. Njezina hrabrost, odlučnost i duboka introspekcija kroz pisanje ostale su neizbrisive.
