Inženjer geologije Zoran Đajić, koji je do ožujka 2023. bio angažiran na rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu, iznio je ozbiljne optužbe vezane uz radove na nadstrešnici zgrade, a posebno je komentirao tvrdnje ministra Vesića. U intervjuu za N1, Đajić je naglasio da su se radovi na nadstrešnici zaista izvodili i da ministarove izjave nisu točne.
Đajić objašnjava da je tijekom svojih poslova slao brojne dopise na različite adrese, uključujući ministarstvo, tražeći da se skinu mramorne ploče s pročelja zgrade kako bi se provjerilo stanje ispod njih. Naglašava da se iza jedne od ploča našao nedostatak betona, dok su umjesto njega bile “zgužvane vreće od cementa”. Ovo stanje, kako kaže, predstavlja ozbiljan strukturni problem koji je mogao dovesti do nesreće.
Kao konzultant prometnog instituta CIP, Đajić je bio odgovoran za nadzor radova i naglašava da su njegove preporuke uključivale hitnu potrebu za provjerom i sanacijom podloge ispod mramornih ploča. Iako su ostali dijelovi zgrade, uključujući fasadu i podove, uređeni prema projektu, naglašava da taj dio nije bio adekvatno adresiran.
On također ističe da su utege koje su podržavale nadstrešnicu bile važne za njezinu stabilnost. “Nadstrešnica nije imala stupove; njena nosivost osigurana je utežima prikačenim za gornji dio zgrade,” objašnjava Đajić. Također naglašava da je trebalo provjeriti statiku tih utega, posebno kako bi se utvrdilo mogu li izdržati dodatno opterećenje.
U vezi s odgovornošću, Đajić smatra da je temeljna odgovornost na ministru, koji bi trebao podnijeti ostavku zbog zanemarivanja upozorenja. Ističe da je bio službeni nadzornik za kamen do lipnja 2023., kada je njegov ugovor istekao, te da je od tada izgubio izravan uvid u daljnje radove.
Njegovo angažiranje s medijima proizašlo je iz osjećaja odgovornosti prema onima koji su stradali u nesreći. “Razmišljam o tome da, da su ploče bile skinute, možda bismo mogli otkriti u kakvom su stanju bile utege,” naglašava Đajić. Osjeća se odgovornim jer smatra da je trebao inzistirati na svojim preporukama.
Na pitanje o odgovorima na njegove dopise, Đajić odgovara da nije primio nikakav povratni odgovor. “Slao sam izvješća na više od 20 adresa, no nijedan odgovor nisam dobio. Sve ostale dijelove zgrade su obavili prema planu, a ono što se nije radilo ostalo je neregulirano,” zaključuje Đajić.
Ova situacija izaziva ozbiljnu zabrinutost i postavlja pitanja o sigurnosti građevinskih radova i odgovornosti nadležnih institucija. Đajićevo iskustvo i upozorenja ukazuju na potrebu za većom pažnjom prema infrastrukturnim projektima i njihovoj sigurnosti kako bi se spriječile slične nesreće u budućnosti.
