Vila, sadašnja “Javor”, bila je nadzemni ulaz u podzemni objekat G-1 “Crna Rijeka” kod Han Pijeska. Tito je odmah nakon razlaza sa Staljinom napravio podzemni grad — koji je kasnije postao i ostao sinonim za Ratka Mladića, koji je ovdje proveo najveći dio rata jer je ovdje bio sjedište Vojske Republike Srpske.
Pravi naziv za podzemno vojno sklonište koje se sastoji od tri zgrade kod Han Pijeska, “Veliki džep” bio je tajni objekt izgrađen nakon rezolucije Infobiroa iz 1948. godine, procijenjen u atomsko sklonište za komandno mjesto u slučaju III svjetskog rata. O ljudima, naravno, nisu bili svjesni. Međutim, poseban režim u životu Han Pijeska bio je sasvim evidentan.
Priča mi moj djed da su bile rampe oko cijelog Han Pijeska, u Vlasenici, pa prema Sokocu… A poslije kad su skinuli rampe morao si najaviti ko ti dolazi, kada i zašto? Priča nam Milan Jovanović, domaći planinar.
Han Pijesak – nekada mjesto koje je bivšu Jugoslaviju predstavljalo u malom. Četvorospratnice, kako se ovdje zovu soliteri, građene za oficire JNA. Sve je ovdje bilo pod znakom vojske pa i ogromno „Vojno Brdo“ koje je gazdovalo šumama, imalo farmu… Ovdje mjesto i danas malo i stegnuto uz put koji vodi od Vlasenice ka Sarajevu u to vrijeme također sam Igraoće kupatilce, odeljenje robne kuće. , zatim ,, Dorćol” – piceriju a najavi čak i bioskop.
– Pristup vojnom objektu Crna Rijeka je preko drvene šumske putokaze.
– Preko brda i kroz šumu, po zemljanim cestama… Na ulicama pasu krave. Ovo je nadstrešnica.
– Ovo je da volovi zaspu u dane kada drvosječe ovdje izvlače trupce iz šume – kažu naši vodiči.
Trebao je biti glavni položaj JNA u slučaju Trećeg svjetskog rata, budući da je iz Bosne bio u središtu države. Kad bi se povukli sa svih strana, povukli bi se prema Bosni. Pretpostavlja se da su je gradili zarobljenici i neke petokolonaši, četnici koji su zarobljeni.
Vjeruje se da su ubijeni kada su završili posao, ali to se ne može potvrditi. Mrtvi stražar je, čim su čuli zvuk, vojnik je otvorio vatru. A za sve smo saznali kada je počeo rat i kada je tu formirana Vojska Republike Srpske – priča Milan dok gazimo dzombe.
Čuo je i priču da čovjek upravo u ratu shvati da je već bio ovdje.
Odslužio je 60 i nešto godina u vojsci negdje u Srbiji i jedno veče strpali su ih u kamione i nakon sedam dana straže nisu znali gdje. Da je tada bio u Han Pijesku, saznao je devedesetih kada je raspoređen kao dobrovoljac u “Crnu Rijeku” – kaže Milan, kojemu je i samom jedne večeri rečeno: “Uđi”.
“Veliki džep”
– objekt Goljak-1 pod brdom Veliki žep
– Goljak-2 ispod Bojčina brda
– Goljak-3 pod brdom Veliko igrište
“1998. ili 1999. Imao sam deset godina. Vozio me rođak narednik u “ladom samari”. Pitam: “Gdje ćemo”. kaže: “Samo ti idi”. A pokazat će se da je to “Crna rijeka”. Ušli smo, sad se sjećam, u sobu s krevetom i Titovom slikom. A onda je stala. Ne znamo je li Tito ikada tamo dolazio. Podrum je bio velik, ogromna kružna vrata, široki hodnici, bazeni…” – prisjeća se Milan.
Cesta nas dovodi do rampe. Svuda volovi, danas nema posla, a oni pitomi. Iza rampe vide se dvije veće kuće, koje su također vojne – Oružanih snaga BiH. Nigdje žive duše. Vraćamo se malo unatrag, pa ulazimo u šumu. Desno – stražarska kućica. Bila je. Izbijamo pred vilu “Javor”; izgleda kao obična kuća. Ali: propali i napušteni. Vidi se točno gdje je vjetar oborio stablo i kako je palo posred krova i prerezalo ga.
– Onda će se mladić opet šokirati kad vidi kako ovo sada izgleda – dodao je netko.
Otvaram vrata na užas svojih vodiča koji me ne žele slijediti. Peć naprijed je zahrđala. Sudoper je još u zidu. Zidovi i stropovi se ljušte. Penjem se gore, gledam da mi nešto ne padne na glavu sa stropa. Trošne drvene ljestve vode do otvorenog kalkaneusa. Kroz njega viri prazna gajba piva.
