Nermin Ademović, bivši menadžer i bliski pratilac Nina Rešića, stajao je uz ovog omiljenog pjevača do njegovog posljednjeg dana, čime je postao jedan od rijetkih odabranih koji dijele tako duboku vezu.
U trenutku frustracije, izrazio je svoju ljutnju pojedincima koji se drže njegovog imena u pokušaju da se uzdignu. Osjećao se ponukanim otkriti istinu o svom životu i stati na kraj ostavštini pokojnog Nina. Njegove reakcije posebno je izazvala Sandra Rešić, Ninova kćerka i natjecateljica Zvezda Granda.
Bivši menadžer pokojne pjevačice izražava nemoć da toleriraju neistine koje plasira Sandra Rešić. Hvaleći se svojim prisustvom uz Ninu u Bijeljini do samog kraja, izmišlja narativ koji je u potpunosti neistinit. Osim toga, iznosi smjele tvrdnje o svom znanju o bolnim okolnostima očeve smrti, unatoč tome što čak nije bila prisutna u njegovim posljednjim trenucima. Tragični događaji odvijali su se u roku od nekoliko dana, uhvativši sve nespremne razarajućim ishodom za Nino.
Sandra, jedna od Ninove tri kćeri iz njegova tri braka, otvoreno priznaje svoje očinstvo, iako se šuška da Nino možda nije njezin biološki otac. Dnevnici koji su ostali iza Nina, a koji bilježe cijeli njegov život, izazvali su pravu pometnju. Puno je nagađanja da ovi dnevnici sadrže značajne neotkrivene tajne, obavijene misterijom i nepoznate svima.
Godine 2007. Nino i ja proveli smo dosta vremena u Bijeljini, posvećeni radu na njegovom nadolazećem albumu. Nebojša, još jedan bliski suradnik, odigrao je presudnu ulogu u Ninovoj karijeri, ja sam prvenstveno obavljao menadžerske poslove, a Nebojša je bio njegov vozač. Jasno se sjećam da sam 18. listopada dobila SMS poruku da je Nino loše i da je posjetio liječnika. Liječnik je preporučio hospitalizaciju, no Nino je to odbio, zbog čega sam tražio moju prisutnost te večeri zbog Nebojšinih prijašnjih obveza.
Pretpostavljajući da je Nino u pitanju lakša prehlada, moj prijatelj Vedad i ja krenuli smo za Bijeljinu. Nebojša je po dolasku odjurio na posao dok je Nino spavao u svojoj sobi. Nebojša nam je savjetovao da povremeno otvorimo prozor kako bismo osigurali svježi zrak, jer je Nino svakih tridesetak minuta imao jake napade. Ove događaje ispričao je Ademović.
Unatoč jakim bolovima i čestim napadima, Nino se opirao odlasku liječniku. No, oko 22 sata stanje mu se znatno pogoršalo. Odlučna da mu pružim potrebnu pomoć, odlučno sam rekla Ninu da idemo liječniku i da više neću prigovarati. Nino je teškom mukom prohodao uz našu pomoć i prevezli smo ga u bolnicu u Bijeljinu.
Po dolasku medicinsko osoblje nam je hitno savjetovalo da ga odvezemo na operaciju. Tamo nas je dočekao liječnik i raspitao se o Ninovom konzumiranju alkohola. Mogao sam odgovoriti samo iskreno, navodeći da nije konzumirao alkohol zadnjih tjedan dana. Nestrpljivo smo čekali ažuriranja, iako je već bila prošla ponoć
. Bez našeg znanja, najgore je tek dolazilo. Odjednom nam je prišao liječnik i saopćio poražavajuću vijest koju nismo htjeli čuti: “Nismo ga uspjeli spasiti. Unatoč našim naporima reanimacije, nije reagirao.” Zavladala je duboka tišina, a ja sam se borio da shvatim stvarnost onoga što sam čuo”, ispričao je Nermin.
U kasnim noćnim satima, oko 2-3 sata iza ponoći, našli smo se u njegovom stanu, obavijeni teškom tišinom. Nitko od nas nije bio spreman na tragičan razvoj događaja koji se dogodio. Jednoglasno je odlučeno da se dženaza obavi u subotu u rodnoj Bosanskoj Dubici.
Nebojša se, uzevši ono malo novca što je imao, ponudio da kupi vijenac i ostale potrebne stvari, jer Nino nije bio poznat po tome da ima puno novca pri ruci. Sjećam se da su njegov brat Dejan i Sandra zajedno s nama krenuli put Bijeljine. U subotu ujutro, kada je sunce izašlo, krenuli smo na svečani put prema Bosanskoj Dubici, gdje je bila predviđena dženaza. Ninov stric, koji je doputovao iz Zagreba, javio nam je da će sprovod biti po islamskim običajima.
Ostalo mi je živo sjećanje na dženazu na njegovog kuma, bratića Samira, Jasnu K, Halida Muslimovića, Farizadu Čamdžić, amidžu i drugu bližu rodbinu. Okupljanje je bilo golemo, a počast im je odao neodređeni broj ljudi. No, moram napomenuti da Ninov brat Dejan i Sandra nisu bili prisutni, iako su ranije stigli u Bijeljinu.
Ademović na kraju ističe značaj dnevnika koji je bio sveobuhvatan zapis o njegovom životu i koji krije duboke tajne. Unatoč njegovoj namjeri da ga proslijedi Ameli, Nebojšinoj kćeri koja živi u Americi, ona ga nije htjela primiti. Nesiguran za njegovu sudbinu nakon toga, Ademović je dnevnik vratio Nebojši.
Osim toga, Ademović je isprva planirao izdati CD s Nebojšinim neobjavljenim pjesmama, ali je odustao od projekta zbog glasina da iskorištava Nebojšino ime za osobnu korist. Ademović također posjeduje intimna saznanja o određenim aspektima Nininog života koje je odlučio ne otkriti, uključujući osebujne informacije o pojedincima koji su u međuvremenu postali poznati.
Rođen 22. siječnja 1964. godine u Bosanskoj Dubici, Nino Rešić je devedesetih godina prošlog stoljeća ostavio značajan utjecaj na svijet narodne glazbe. U karijeri je producirao ukupno 15 albuma. Nažalost, Nino smo izgubili u listopadu 2007. godine zbog neočekivanei prerane smrti.
