Povodom optužbi glazbene zvijezde Jelene Karleuše, glazbenik Dragomir Despić Desingerica oglasio se u svoju obranu.
Pjevačica Milica Pavlović sinoć je, 11. kolovoza, veselo proslavila svoj 33. rođendan u prisustvu cijenjenih gostiju među kojima je bila i glazbena zvijezda JK. JK je tijekom proslave istaknula kako je odgovornost odgoja djece na roditeljima, a ne na Dragomiru Despiću Desingerici.
Nakon optužbi, kontroverzni reper dao je i intervju za beogradske medije.
– Uobičajeno je i očekivano razmišljanje da pojedinci dolaze na moju izvedbu svojom voljom, odabirući žanr glazbe koji im odgovara. Moja glazba se izdvaja, poput jedinstvenosti Amerike. Nalazim utjehu u činjenici da ljudi shvaćaju tu razliku, kao i moji kolege umjetnici u javnoj sferi.
Pučanstvo je odavno shvatilo ovaj koncept, što objašnjava ogromnu podršku koju primam. Tu istinu shvaća i Jelena s obzirom na njezin globalni pogled na industriju i show business. Sasvim je prirodno da osjećam radost kada netko prepozna i stoji iza mojih umjetničkih nastojanja – rekla je Desingerica.
Bonus tekst
Kretati se kroz život sve je samo ne jednostavno, a putovanje postaje posebno zamršeno kad čovjek uđe u starost i suoči se s mogućnošću samoće. Iako je neporecivo da se iskustvo i mudrost često stječu s vremenom, oni sami po sebi ne osiguravaju stanje zadovoljstva. Ljudski um je složen i pojedinci su skloni ili romantizirati ili se opteretiti sjećanjima iz prošlosti.
Postoje oni koji mogu doživjeti grižnju savjesti zbog briga iz prošlosti, dok drugi odlučuju dočekati budućnost s pozitivnim pogledom, oslobođeni tereta krivnje. Život je ometen neopipljivim granicama i tek kad se suočimo s neposrednom opasnošću ili katastrofom, čovjek istinski shvaća značaj preživljavanja.
U početnim fazama odrasle dobi život postaje lakši za upravljanje zbog prisutnosti brojnih pojedinaca koji pružaju naklonost i brigu, kao što su roditelji, bake i djedovi, učitelji, prijatelji i romantični partneri. Međutim, kako vrijeme prolazi, ti se odnosi smanjuju, a pojedinci moraju naučiti njegovati ljubav u sebi kako bi je dijelili s drugima. Razmjer njihove dobronamjernosti izravno je povezan s veličinom njihove sreće.
Pojedinci koji nemaju znanja o praksi nesebičnosti pate iznutra, slično presušenom zdencu. Tijekom svog postojanja čovjek prolazi kroz višestruku lepezu osjećaja prema svojoj mladosti – doživljava zavist, sažaljenje, nostalgiju za prošlim danima. Štoviše, zavide onima koji su trenutno u zenitu svog života, potpuno svjesni da će i ti pojedinci na kraju podleći učincima starenja, odreći se svoje sposobnosti da uživaju u životu u istoj mjeri kao što su to činili u svojoj kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi.
U carstvu japanske mudrosti postoji duboka lekcija o brzom postizanju sreće. Dok je prelazio snijegom prekriveno prostranstvo, mudri gospodin iz Japana susreo je tužnu staricu, čije je lice umrljano suzama svjedočilo o njezinoj tuzi. Potaknut radoznalošću, upitao je: “Molim vas, recite, što je uzrokovalo ovaj izljev suza?” Kao odgovor, žena je rasteretila svoje srce, udubivši se u razmišljanja o putanji svog života, prisjećajući se dana svoje mladosti, sjetno se prisjećajući sjaja koji je nekada gledala i ljubavi koju je nekada prigrlila.
Teška je srca oplakivala Božju okrutnost što ju je obdario sposobnošću pamćenja, potpuno svjesna da će to samo poslužiti kao bolan podsjetnik na njezinu živahnu prošlost, izazvavši suze. Usred golemog snježnog krajolika stajao je mudrac, fiksirajući pogled na usamljenu točku, izgubljen u kontemplaciji. Iznenada su ženini jecaji prestali.
Znatiželjna, upitala je: “Što je zaokupilo vašu pozornost?” Kad su ga upitali o ključu njegova zadovoljstva, mudri mudrac je odgovorio: “Meni to nalikuje obavijenosti prostranim nizom cvjetajućih ruža. Obdaren iznimnim pamćenjem koje mi je podario milostivi viši autoritet, u stanju sam se prisjetiti raskoš proljeća i usred najžešćih zima, izmamivši osmijeh na moje lice.
