Glumac Dragan Marinković Maca i njegova supruga Jovana slave deset godina zajedničkog života, slave ljubav koja ne poznaje granice godina i predrasuda.
Maca je priznao da je on namerno šetao kako bi slučajno sreo Jovanu i tako je njihova veza ubrzo prerasla u brak. Iako se Maca ranije zarekla da se više neće udavati, njih dvoje su se vjenčali nakon samo nekoliko mjeseci veze.
“Jovanu sam oženio vrlo kratko. Viđati smo se počeli 8. septembra i 14. januara venčali. Rođendan sam je poštovao, to joj je značilo na taj papir”, rekla je Maca u emisiji “Magazin In”.
Maca je istaknula da se Jovana jako dobro slaže s njegovim sinovima te da par želi proširiti obitelj. Suočili su se s teškim gubitkom, ali njihova želja za roditeljstvom ostaje jaka.
– Ona se divno slaže s vašom djecom. Ona zaslužuje djecu — nažalost, mi smo imali tu tešku situaciju, pa daj Bože da nas dvoje uspijemo kao roditelji. Želio bih dvadeset beba, nitko neće biti gladan. Moja najveća želja u životu je imati 11 djece — nogometni tim — koji će živjeti u hacijendi. Ranije reče Maca nas 13 za stolom.
Govoreći o gubitku beba, Maca je otkrila da su se povukle iz Beograda i utočište našle u Trebinju. Tu su se odmorili i oporavili od teških vremena.
Jule je bilo užasno. Nakon toga smo zbog tog događaja morali napustiti Beograd na nekoliko mjeseci, a povratak ovdje je postao nepodnošljiv.„Trebinje je bilo naše utočište četiri-pet mjeseci.“ – rekao je tada Marinković za emisiju „Premijera“.
Bio je to stariji čovjek iz Glavomara, na svom putu u selo čudnog stanovništva i čudnijih događaja. Jednom nogom je bio u grobu, ali mu je druga noga bila samostalna i udarala je jače od mazge. Blistava ljubav njegova života škripala je svakim korakom – “Zvijer” je bila neživa i davno je prestala funkcionirati; nije išlo Mileu.
Psovao bi ga i lupao po njemu, zapalio ga i onda ga vozio po selu kao idiot praveći se da vozi novi Ferrari. Jednog dana, Mile je primijetio da se nešto čudno događa sa “Zvijeri”. Motor je počeo proizvoditi harmoniku i izbacivati dim koji je izlazio iz ispušne cijevi u svim duginim bojama.
Zbunjeni Mile se počešao po glavi i na kraju odlučio otići po pomoć svom prijatelju Žiku, koji je bio kovač nedaleko od tog sela. Naravno, Žika je odmah došao. – Što je, Mile, opet te brine ona tvoja stara svraka? – upitao je smijući se. “Kakva mrvica, kakva mrvica?!” – poviče Mile osjećajući se uvrijeđeno. Zatim je nastavio: “Ali ovaj put uistinu nemam pojma što nije u redu s njom.” Žika je zavirio u motor. Razmišljao je.
Ni sam sveti Ilija vam u ovom lipnju ne može pomoći. Moramo je prebaciti u grad po gospodarevu pomoć. Mile je uzdahnuo, nije bilo druge opcije. Tako su on i nekolicina susjeda natovarili “Beštije” na prikolicu i nakon vožnje. Pretvoreno u pravu pustolovinu: traktor je jurio, cvrčao i grgoljao svojim putem, pretvarajući svaku rupu na kojoj je naišao u novu glazbenu notu na svom simfonijskom putovanju.
