Posebnom slavlju sinoć, 12. kolovoza, prisustvovali su Željko Šašić i Radiša Trajković koji su otpjevali nekoliko pjesama za naše olimpijske pobjednike, a Đani im se, nažalost, nije mogao pridružiti.
Nakon što je svoj bijes i frustraciju iskalio na Instagramu, Đani je medijima nastavio s detaljnim objašnjenjem situacije.
Pjevačica je otkrila nove detalje, odlučivši progovoriti o svemu.
Željko je izrazio razočaranje zbog nemogućnosti nastupa na priredbi, napomenuvši da nije upoznat s organizatorima i načinom na koji su se dogovorili. Primijetio je prisutnost značajne količine opreme i glazbenika, ali činilo se da se izmjenjuju ne dajući mu priliku da pjeva. Na Željkov komentar uslijedila je Đanijeva izjava, koji se osjećao poniženo nakon što je ostao do 5 ujutro bez prilike za nastup zbog svojih kolega za koje smatra da su održali ‘koncert’.
– Nepravedno je što su njega i mene, najstarije, pozvali da pjevamo u 5 ujutro. Nisam imao želju pjevati, iako su inzistirali, ali nisam se ni na koga ljutio jer sam tek jučer stigao s dugog puta. Trebao sam uzeti mikrofon i to su očekivali od mene, ali nisam mogao.
Kako je vrijeme prolazilo, nije mi smetalo što ja to ne mogu, ali Đani je bio u pravu – ako su ga zvali, htio je udovoljiti, što nije bilo pošteno. Trebao je biti neki red, ali u tom kaosu nismo znali tko je glavni. Ipak, bilo je to super iskustvo, vratit ćemo se sljedeći put, možda kad osvoje zlato, a onda ćemo Đani i ja održati koncert (smijeh) – komentirao je Željko.
Đani je bio jedan od prvih posjetitelja tuluma “Nacionalne klase”. Pokazao je veliko strpljenje dok je čekao svoj red, međutim…
U 22 sata sam stigao i strpljivo čekao da iskažem poštovanje prema svojim sportašima i svojoj obitelji. S nestrpljenjem sam iščekivala svoj red za nastup, očekujući da će moje cijenjene kolege prirediti veličanstven koncert.
Dogovor je bio da svatko od nas pokaže svoj talent, ali nažalost, događaj je iznenada završio, a da nisam uopće dobio priliku otpjevati niti jednu pjesmu. Duboko se ispričavam svojoj braći i prijateljima; ova situacija je doista nepravedna. Unatoč tome što sam bio prisutan, osjećao sam se poniženo. To su osjećaji koje je iznio Đani.
Bonus tekst
Poražavajućim spletom događaja, Neša Leptir, poznati pjevač benda “The Last Butterfly Game”, tragično je izgubio život od teške bolesti u dobi od 30 godina. Iako se njegova smrt dogodila 1990. godine, njegove nezaboravne melodije traju da odjekne kroz vrijeme. Danas njegove bezvremenske pjesme često krase pozornice brojnih glazbenih natjecanja.
Bezvremenska remek-djela “Nataša”, “Vrati se”, “Srce od meda”, “Umiru jeleni” i “Grudi Balkanska” vješto su osmišljena, izazivajući snažne emocije koje i dan danas odzvanjaju u nama. Svojim prilozima u Indexovom radijskom kazalištu iznjedrio je predstave koje i danas mogu izazvati napadaje nekontroliranog smijeha. U živopisnom ambijentu Beograda 1980-ih personificirao je samu bit optimizma.
No, za njega se sve promijenilo kada mu je dijagnosticiran rak. U dobi od 30 godina, nažalost, izgubio je život, ostavivši iza sebe dirljive posljednje riječi. Prema izvještajima, samo nekoliko trenutaka prije njegove smrti, netko se raspitao o njegovom dobrobiti, na što je on odgovorio sa smiješkom, primijetivši: “Pretpostavljam da više neću moći sudjelovati u nogometu.” Ova se priča često spominje kao dokaz da su njegov zaštitni znak optimizam i pamet ostali s njim do kraja.
U narativ je uključen segment koji prikazuje njegovo pojavljivanje prije operacije na VMA, tijekom kojeg je vješto pokazao svoje pjevačke i glumačke sposobnosti. U opuštenoj maniri, dok je anestezija počela djelovati, razigrano je oponašao Slobodana Miloševića i komično usmjeravao medicinsko osoblje, uzvikujući: “U redu, ekipa, idemo na posao! Sjednite.
Suočavajući se s osobnom tragedijom, Neša Leptir je zauzeo poseban pristup, pazeći da on i ljudi iz njegove blizine ne pokleknu pred sveobuhvatnom težinom tuge. Ipak, to ne znači da nikada nije razmišljao o sjenama koje su vrebale u njegovoj vlastitoj psihi. Navodno je noć prije svoje smrti ispisao svoje posljednje osjećaje na poleđini liječničkog recepta. U ovom trenutku, vrijeme postaje nepomično, dajući mi sposobnost da odagnam bilo kakve ideje o vječnoj tami.
Kad god imam priliku krenuti na putovanje, veliko mi je zadovoljstvo kupovati karte za mjesta koja me istinski zanimaju. Sakriven ispod svog vedrog izraza lica u posljednjim trenucima, skrivao je tajnu koja je ostala neotkrivena do samog kraja. Smješten u kutu VMA, bio sam svjedok njegovog odlaska, promatrajući početak njegove ekspedicije s najvećom jasnoćom iz granica te bolničke sobe. Točno u tom trenutku, mnoštvo ptica graciozno je poletjelo s lišća ispod prozora.
Sjećanje na tu sliku ostaje duboko ukorijenjeno u meni, kao da živo izranja u mojim mislima. Ne mogu dokučiti što leži iza tog određenog trenutka, ali siguran sam da on posjeduje to razumijevanje… Moj brat je oduvijek imao dvije različite vizije: čežnju za biciklom naslikanim u sjeni neba i zagrljaj blagog povjetarca . A sada sam svjestan činjenice da on kreće na putovanje na nebeskoplavom biciklu, tjeran naprijed istim istim eteričnim vjetrom. Ove osjećaje rječito je prenio Željko, Nešin rođeni brat, u razgovoru za Novosti.
