Slavni psihijatar Viktor Frankl, koji je imao neizmjerno inspirativan pogled na život i prirodu patnje, napravio je rad koji snažno odražava njegova iskustva u koncentracijskim logorima. To je snažno utjecalo na njegov rad i njegovu cjelokupnu filozofiju.
Franklova logoterapija usmjerena je na pronalaženje smisla života kao središnje komponente psihološkog zdravlja i dobrobiti. Temeljna načela ovog terapijskog pristupa su sljedeća:
**Otkrivanje svrhe u nesreći**: Frankl je tvrdio da se smisao može pronaći čak i u najgorim nepogodama. Bit preživljavanja nadilazi ideju puke fizičke odlučnosti; ide dalje do upečatljivog dubokog značenja u vlastitim izazovima i nestalnostima.
**Sloboda izbora**: Kao što je Frankl rekao, možemo učiniti jednu stvar u vezi bilo kojeg skupa okolnosti koje nas zadese, a to je odabrati svoj stav u bilo kojem danom skupu okolnosti. Naše reakcije čak i na najgore situacije u životu uvelike utječu na kvalitetu našeg postojanja.
3. **Tražite smisao**: Logoterapija pomaže vidjeti smisao u svakom dnevnom događaju. Smisao se može pronaći u profesionalnim ambicijama ili međuljudskim odnosima ili se čak može otkriti u sitnicama koje čine opću sreću pojedinca.
4. **Pogled na stvarnost**: Način na koji netko gleda i doživljava stvarnost može imati ogroman učinak na psihološko i emocionalno zdravlje. Frankl je istaknuo da se s njegove strane mora nastojati razviti pozitivan pogled i sudjelovati u konstruktivnoj spoznaji.
**Kultiviranje veza**: Potraga za smislom obično zahtijeva poboljšanje odnosa s ljudima oko nas. Ljubav i osobni odnosi mogu biti glavni faktor u postizanju ispunjenja i pronalaženju smisla, prema Franklu. Duboki uvid u mogućnosti oblikovanja naše egzistencije i pronalaženja smisla iu najnepovoljnijim okolnostima daje pristup Frankla i logoterapije.
Jednog dana troje ljudi, matematičar, inženjer i programer, nađu se nasukani na pustom otoku. Kako bi osigurali svoj opstanak, odlučili su početi loviti ribu. Inženjer je rekao: “Nema problema, napravit ću udicu i mamac od prirodnih materijala za lov ribe.
Matematičar je rekao: “Nemojte se truditi napraviti udicu. Samo uzmite dio kabela, napravite omču od njega i upotrijebite ga kao kuku. Onda ćemo taj drugi komad sajle iskoristiti kao štap za pecanje.” Programer mu je uzvratio smijeh i rekao: “Pfff, zašto bi gubio vrijeme crtajući udicu i štap. Evo kako to radimo: prvo ćemo natjerati ribu da dođe k nama.”
“Tada ćemo uputiti ribu na njezine postupke, dopuštajući joj da se sama probije do obale i skoči u našu kantu za ribu.” Ovo ne samo da predstavlja primjer različitih metodologija za rješavanje izazova, već i blago ismijava programere koji su poznati po tome što smišljaju učinkovita, ali ponekad i nepraktična rješenja.
