Priča Vivijen i Jezekilja: Albinizam, predrasude i borba za prihvatanje
Vivijen i Jezekilj, bračni par iz Nigerije, nikada nisu mogli da predosete izazove s kojima će se suočiti nakon što su dočekali svog prvorođenog sina Zejna. Iako su godinama sanjali o tome da postanu roditelji, dolazak njihovog deteta na svet donio je mnogo više nego što su mogli da zamisle, suočivši se sa predrasudama, optužbama i netolerancijom.
Neočekivano iznenađenje pri rođenju
- Kada je Zejn došao na svet, izuzetno bele kože i riđe kose, mnogi su bili u šoku. Iako su oboje roditelji tamnije kože, izgled njihove bebe bio je potpuno suprotan njihovim očekivanjima, što je izazvalo zabrinutost među prijateljima, porodicom i društvom. Ubrzo su počeli da kruže tračevi i optužbe prema Vivijen, koja je bila suočena sa ozbiljnim kritikama i napadima zbog navodne nevere. Mnogi su sugerisali da je Jezekilj trebao da uradi DNK test kako bi potvrdio očinstvo, a Vivijen je postala meta osuda i sumnji.
Ove optužbe nisu bile samo emocionalno bolne, već su stvorile i duboku sumnju u odnosu između Vivijen i Jezekilja, iako je on od početka bio nepokolebljiv u svom poverenju prema supruzi. “Nikada nisam sumnjao u svoju ženu,” rekao je Jezekilj, jasno pokazujući da je, uprkos društvenim pritiscima, verovao u iskrenost svoje partnerke.
Otkrivanje uzroka: Albinizam
Nakon što su se podvrgli detaljnim lekarskim ispitivanjima, Vivijen i Jezekilj su saznali istinu – njihov sin Zejn ima albinizam. Ovaj genetski poremećaj dovodi do nedostatka pigmenta u koži, kosi i očima, što izaziva da ljudi sa albinizmom imaju veoma svetlu kožu i oči, a često imaju i problema sa vidom zbog osetljivosti na svetlost.
Ova dijagnoza, iako je odgovorila na sve sumnje, nije umanjila teret predrasuda i neprihvatanja sa kojima su se Vivijen i Jezekilj suočavali. Albinizam je i dalje tabu tema u mnogim delovima sveta, a posebno u Nigeriji, gde ljudi sa ovim stanjem često doživljavaju diskriminaciju, pa čak i nasilje.
Borba za razumevanje i edukaciju
Iako su prošli kroz teške trenutke, Vivijen i Jezekilj nisu dozvolili da ih predrasude obeshrabre. Umesto toga, odlučili su da postanu glasnici promene i borci za razumevanje albinizma. Vivijen je otvorila naloge na društvenim mrežama kako bi podelila Zejnovu priču i podigla svest o ovom genetskom stanju. Cilj joj je bio da pokaže svetu da albinizam nije nešto čudno ili sramotno, već prirodna pojava koja ne bi trebala biti izvor negativnih stavova i društvene isključenosti.
„Ponekad se suočavamo sa zlim komentarima i napadima na društvenim mrežama, ali nije nas strah. I dalje blokiramo negativne ljude i nastavljamo našu misiju“, izjavila je Vivijen.
Jezekilj je takođe naglasio da je duboko posvećen promeni stavova prema ljudima sa albinizmom, kako u Nigeriji, tako i širom sveta. „Decu sa albinizmom ne gledaju kao normalnu“, rekao je, osvetljavajući duboku društvenu stigmatizaciju s kojom se suočavaju deca sa ovim stanjem. Vivijen i Jezekilj su čvrsto verovali da je njihova borba za prihvatanje i poštovanje prava ljudi sa albinizmom nužna kako bi se stvorilo inkluzivnije i saosećajnije društvo.
Ljubav i zaštita prema Zejnu
Pored socijalnih i emocionalnih izazova sa kojima se suočavaju, Vivijen i Jezekilj ulažu ogromne napore da svom sinu pruže najbolju moguću zaštitu i pažnju. Zejn je zbog svog stanja vrlo osetljiv na sunčevu svetlost, pa je potrebna posebna briga za njegovu kožu, koja mora biti zaštićena od UV zraka.
- Kako bi pokazala dodatnu podršku svom sinu i solidarnost sa njegovim izgledom, Vivijen je odlučila da ofarba svoju kosu u istu boju kao Zejn – riđu. Ovaj čin ljubavi i solidarnosti postao je simbol njene posvećenosti i brige za sina, ali i šire poruke o prihvatanju i razumevanju.
