Zoran Popov pojedinac je koji je mnogim pjevačima naše scene pomogao u usavršavanju glasa i svladavanju tehnika pjevanja. U intervjuu za Kurir pričao je o svojim iskustvima u radu sa zvijezdama, o počecima svoje karijere u ovoj oblasti i načinu na koji pojedincima omogućava da u samo 20 časova s njim pjevaju besprijekorno, precizno i kvalitetno.
– Prema riječima uglednog profesora Popova, moj rad uključuje i suradnju s pojedincima iz Amerike. Prvo moraju razumjeti stil pjevanja Vide Pavlović prije nego što se upuste u R’n’B. Jer Vida Pavlović predstavlja deset puta veći izazov od afroameričkih gospela, R’n’B-a i svih ostalih žanrova.
S kojim javnim osobama ste surađivali?
Talentovane Nataša Bekvalac, Ana Nikolić, Vesna Đogani, Slađa Delibašić, Dana Karić i Anabela, ćerka Željka Joksimovića, zajedno sa njegovim bratom, nisu uspele da upotpune zajedničko vreme. Kći je trebala pohađati studij, a brat je morao ići u kazalište.
Kada je za vas sve počelo i koji je proces iza toga?
Godine 1986. preuzimam ulogu pomoćnika Kornelija Kovača, gdje mi je primarno bio osmišljavanje hita, komercijalno uspješne pjesme. Skladajući od pete godine i znajući kako stvoriti ariju, nastojala sam shvatiti kako proizvesti pjesmu koju će svi voljeti i slušati, a to je upravo ono što mi je Kovač prenio.
Do 1997. postigao sam značajnu prekretnicu, osvojivši sve tri nagrade na festivalu u Budvi za svoju skladbu “I Do Everything”, koju je izvela Tanja Banjanin, kao i osiguravši prvu nagradu na međunarodnom natjecanju u Bjelorusiji. Jedino mi je žao što mi Tanja nije uručila tu nagradu; uostalom, trijumfirala je sama skladba, a ne samo njezina izvedba. Predstavljati Srbiju u to vrijeme bila mi je ogromna čast i očito je da me Kovač naučio neprocjenjive lekcije. I danas od te pjesme preko Sokoja primam neke prihode.
Jeste li skladali još neke pjesme?
– Pjesma “Daj, nasmiješi se” je nastala za Ivana Gavrilovića. Osim toga, napisao sam pjesmu “Ribar” za sjajnu Kseniju Pajčin, kao i za Maju Odžaklijevsku i Slađu Delibašić. Ima ih i drugih, ali njihova imena mi trenutno ne pomiču.
Zapošljavale su vas i Maja i Tanja Banjanin te Ksenija i Slađa. Mogli bismo opisati njihove stilove kao različite.
– Moj osobni stil uvijek je poseban: pop soul. To je moj žanr. Iako je pjesma “Ja činim sve” najdalje od pop soula, ona je ipak nastala. Nakon što sam vratio kasetu u videoklub, osjetio sam toliku inspiraciju da sam tu pjesmu napravio za samo sedam minuta. Nikad se ne odvajam od svog diktafona, jer radije skladam vani. Posljednju pjesmu napisao sam dok sam koristio javni prijevoz.
Što vas je potaknulo na suradnju sa Slađom Delibašić? Jeste li je upućivali i u pjevanje?
– Ne, nisam je ja upućivao u pjevanje. Nisam siguran kako se to dogodilo; S Đoganijem sam uvijek bio u dobrim odnosima. U to vrijeme Đole nije stanovao sa Slađom i nije mi jasno kako je došlo do saradnje sa Slađom, ali pjesmu “Šesto čulo” sam napravio sa suprugom. Moja bivša žena također je sudjelovala u “Ja činim sve” i brojnim drugim pjesmama. To je sve; bila je to kratka suradnja. Rad s mojom sada već bivšom ženom bio je užitak.
Kako je tekla suradnja s Natašom Bekvalac i Vesnom Đogani?
Moje početno značajno iskustvo steklo sam s Vesnom Đogani, koju mi je Đole predstavio na vokalno usavršavanje. Đole, izrazito mudar i inteligentan čovjek, nikada se nije raspitivao o cijeni i prenio mi je bogato znanje. Vesni, koja je imala veliki talent, u početku je nedostajao vibrato, što sam je ja naučio.
Nedugo potom stigla je i Nataša. Iako sam s njom bio samo jedan dan, bilo je to na snimanju pjesme “Ponovo”, a ne pet sati. Javio mi se Kobac, nagovarajući me da dođem u studio. Nataša je po mom dolasku brzo sve shvatila i platila standardnu naknadu od 150 eura. Leontina mi je također pružila značajnu pomoć, posebice u marketingu, na čemu sam joj zahvalna.
Što je s Anabelom?
Anabela je doista nevjerojatna i nevjerojatno nadarena. Međutim, Gaga joj je neočekivano zabranila da me posjećuje. Izvrsno smo surađivali i besprijekorno komunicirali; sve je shvatila. Za nju je sve teklo glatko. Ne znam što se promijenilo.
Ana Nikolić vam je bila spremna ponuditi neograničen iznos da od vas nauči vibrato.
Apsolutno. Čini se kao da je bilo jučer. Prišla mi je i rekla: “Platit ću koliko god tražiš, samo da od tebe naučim vibrato.” Kao što smo i planirali, naučio sam je vibrato. Međutim, prisjetio sam se GABA sustava — bitno je ne ostavljati učenika bez nadzora ni na tri sekunde. Nažalost, učinio sam upravo to. Odmah je uzviknula: “Ne mogu to učiniti.” Živo se sjećam kako je lupila rukom po stolu i inzistirala: “Ne mogu to učiniti.” Odgovorio sam: “Molim te, Ana? Sada si to uspio i neće se ponoviti.” Bila je izuzetna učenica, završila je cijeli program i pjevala sve što je u to vrijeme mogla. Moja škola je od tada značajno evoluirala, sada je puno rigoroznija. Svaki učenik od tog vremena mora pohađati najmanje pet dodatnih sati sa mnom.
Jeste li doživjeli suradnju koja nije išla po planu?
– Apsolutno ne. Za mene su svi identični. Svaki pojedinac sudjeluje u istom programu. Razumijem kako komunicirati sa svima. Upravo zato sam jedina osoba na planeti koja sa sigurnošću može tvrditi da ću nekoga usmjeriti u savladavanje svih fraza i pomoći u prenošenju vaše izvorne vrhunske interpretacije ili ću vam vratiti svaki peni koji ste uložili kod mene. Do ove točke nije bilo problema.
Koliko je vremena potrebno da se skromni talent pretvori u profesionalnu pjevačku karijeru?
U samo pet dana mogu nekoga naučiti svemu u četiri sata. Za one s iznimnom odlučnošću, moguće je sve to naučiti u samo 20 sati.
