Alka Glušić, preživjela 74-godišnjakinja iz Donje Jablanice, u poplavi je izgubila dom i svoje najbliže.
Novinaru Reutersa pokazuje gdje je spavala, pokazujući smjer potoka koji je nadolazio velikom brzinom. Prvo je zbog tutnjave koju je čula pomislila da je potres.
“I drugi put je tako bilo. Došao sam čuvati sestru, nije dobro, nije u formi. Otišli smo u krevet. Nismo znali što se događa. Samo sam čuo glasnu graju .
Nismo znali što je to bilo.Onda smo otišli u kuću mog brata koji je poginuo u ovim poplavama.Svi smo umro. Nije ostao samo jedan sin”, rekla je usred jecaja.
Kaže da nema više nikoga.
“Izgubila sam četvero, nemam više nikoga, kuća mi je potpuno uništena, nema nikoga, nema nikoga. Što da vam kažem…”, kaže uplakana Alka Glišić.
Kad sunce zađe za horizont, bojeći ljubičaste i narančaste boje preko neba, tada grad počinje spavati. Tada se ulice počinju prati, a svjetlo s prozora postaje jedino što osvjetljava pločnike. Upravo u ovoj tišini tišina djeluje kao plamen, otkrivajući mirne trenutke noći. U takvom vremenu grad postaje mjesto misli. Svaka osoba ima svoje misli, brige i snove.
Možda je jedna osoba pomislila da je zaljubljena, zamišljajući osobu koja će ostvariti njegov san, a druga da je budućnost pred njima. Jedan od kafića ima miris kave pomiješan s jazzom koji vas dočeka na ulazu s lijeve strane na uglu šanka odakle izbija. Priče se odnose na posjetitelje koji su za različitim stolovima, svaki sa šalicom pred sobom i duboko razmišljajući. Ima nekih tužnih nota, ali tu i tamo nađete i druge note veselja i sreće.
Stariji čovjek dolazi sjesti na drugi kraj šanka; bore na njegovom licu govore o dugoj i ispunjenoj životnoj priči. Iako umoran, čovjeku duboko iz očiju sije mudrost stečena godinama iskustva. Kiša je tek počela lagano padati vani, u večer koja je postala prilično turobna.
Svaka kapljica pada poput note u simfoniju prirode i zajedno čine harmoniju koja smiruje dušu. Dok grad lagano tone u san, shvaćam koliko su važni ovi tihi sati noći; ovo je vrijeme da srce nabubri, da se snovi skupe na pragu, da se suština života doživi u jednom trenutku pa još jednom i još jednom.
