Jedan od izazova kod ovog stanja je što često prolazi nezapaženo zbog nedostatka simptoma, što otežava njegovo otkrivanje. Hashimotov tireoiditis, poznat i kao Hashimotov sindrom, je suptilno stanje koje se obično ne manifestuje vidljivim simptomima. Ova bolest prvenstveno utiče na rad štitne žlezde, što dovodi do njenog smanjenog funkcionisanja.
Hashimotov sindrom je stanje jednakih mogućnosti koje pogađa pojedince svih dobnih skupina i spolova. Međutim, češće je među ženama u srednjim godinama. Profesor Miloš Žarković, cijenjeni internist endokrinolog i pročelnik Zavoda za bolesti štitnjače Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Sveučilišnog kliničkog centra, istaknuo je značaj Hashimotovog tireoiditisa.
Slično drugim autoimunim bolestima, Hashimoto, najčešća autoimuna bolest kod ljudi, ima veću učestalost kod žena. Pojava antitijela, koja služe kao indikatori i katalizatori ovog stanja, postaje sve raširenija s godinama. Manje od 10 posto žena mlađih od 20 godina pokazuje ova antitijela, dok taj postotak raste na 30 posto kod žena starijih od 70 godina.
Primarni uzrok hipotireoze u razvijenim zemljama je Hashimotov tireoiditis, koji je i najrašireniji. Kako ljudi stare, tako se povećava i učestalost hipotireoze, smatra prof. dr Miloš Žarković. Dok točno podrijetlo ove bolesti ostaje nepoznato, vjeruje se da na nju utječu i genetski i okolišni čimbenici, kako naglašava. Različiti čimbenici doprinose riziku od razvoja Hashimotovog tireoiditisa, pri čemu genetika igra istaknutu ulogu. Iako ovo stanje nije izravno naslijeđeno, postoji genetska sklonost njegovoj pojavi.
Prema riječima prof. dr. Žarkovića, kada je riječ o jednojajčanim blizancima koji imaju isti genetski sklop, ako je jednom blizancu dijagnosticiran Hashimotov tireoiditis, vjerojatnost da će i drugi blizanac oboljeti od te bolesti povećava se faktorom 11,5. . U slučaju dvojajčanih blizanaca, koji imaju različite genetske profile, vjerojatnost da drugi blizanac oboli od iste bolesti povećava se četiri puta kada se jedan blizanac razboli.
Prema opisanoj genetskoj strukturi, virusne infekcije potiču imunološki sustav na reakciju, što dovodi do proizvodnje antitijela i kasnijeg uništenja štitnjače. Štitnjača, prikazana na ovoj Shutterstockovoj slici, igra ključnu ulogu u endokrinom sustavu tijela. Značajno je da se Hashimotova bolest razlikuje po tome što nema boli, često se manifestira bez ikakvih dodatnih simptoma.
Prof. dr. Žarković pojašnjava da se u određenim slučajevima može uočiti povećanje štitnjače (guša) kao posljedica Hashimotove bolesti. Ako Hashimoto dovede do disfunkcije štitnjače, pojedinci mogu doživjeti simptome koji ukazuju na nedovoljnu ili pretjeranu aktivnost štitnjače, koju karakterizira pojačana aktivnost. Simptomi koji se obično povezuju s tim uključuju umor, pospanost, slabost, netoleranciju na hladnoću i poteškoće s koncentracijom i kognitivnom funkcijom.
Poremećaji rada štitnjače često se manifestiraju različitim simptomima kao što su povećanje tjelesne težine, povećanje vrata ili prisutnost guše, kao i neredovite mjesečnice. Bolovi u mišićima, ispadanje kose, suha koža, lomljivi nokti i otekline lica najčešće se dijagnosticiraju slučajno, često tijekom ultrazvuka štitnjače, kaže profesor dr. Žarković.
Prema stručnosti prof. dr. Žarkovića, prepoznavanje Hashimotovog tireoiditisa može se bez napora postići korištenjem ultrazvučnog pregleda, koji otkriva jedinstvene karakteristike štitnjače. Unatoč tome, za potvrdu dijagnoze ključno je otkriti određena protutijela povezana s ovom bolešću. Nažalost, profesor Žarković tvrdi da je Hashimotov tireoiditis trajno stanje bez lijeka.
Prema riječima prof. dr. Miloša Žarkovića, neizvjesno i nepredvidivo napredovanje Hashimotovog tireoiditisa može se ublažiti uvođenjem pripravaka selena u režim liječenja. Iako neki pojedinci mogu doživjeti minimalan učinak ovog stanja, ono često dovodi do pogoršanja i oštećenja štitnjače, što u konačnici rezultira hipotireozom. U tim slučajevima, nadoknada hormona štitnjače postaje ključna potreba.
