Alain Nouri, strani glumac vrlo cijenjen u Jugoslaviji, definitivno je bio takva osoba za kojom su žudjele mnoge žene. Francuski glumac koji utječe na jugoslavensku kinematografiju gradi čvrst odnos sa Srbijom i od srca zahvaljuje ljudima na dobroti.
Osim toga, osvojio je veliki ženski klub obožavatelja nakon što je glumio nudista u kultnom klasiku “U carstvu osjetila”. Nikada nije nadmašio vodeće ljude Hollywooda, kao što su mnogi od njega očekivali, ali je zahvalan za ono što je postigao, posebno za priznanje koje mu je stiglo na Balkanu gdje, kako napominje, “ljudi još pamte moje važne domaće radove .” Među njima su “Vrhovi Zelengore”, “Opasni trag” i “Iskušenje đavola” snimljeni u bivšoj Jugoslaviji, te TV serija Bolji život.
Nadalje, kontroverzne scene, kako s Mirom Furlan, tako i sa Snežanom Savić, koju njegujemo kao jednu od naših najljepših glumica, potaknule su žestoku javnu raspravu. Uživali smo radeći “Ljepotu poroka”. Nakon svakog dana snimanja, ponekad bismo ostali cijelu noć na Adi Bojani i družili se. Iako se to dogodilo davno, još uvijek mi je teško povjerovati da bi Živko Nikolić ikada u našem ansamblu mogao naći glumca koji može raditi ono što treba.
Petar Božović je za Kurir rekao da ne smatra da je to velika uloga koju preuzima. Nadalje, Mira Banjac dodala je o svojoj tadašnjoj vezi s Alenom Nurijem. Što se Alena Nurija tiče, mi smo i danas prijatelji: oženio je gospođu iz Kovačice i sve vrijeme je u našim životima. Bila sam gola i imala izravan kontakt s njim i osjećala sam se vrlo opušteno.
Vjerojatno vas se posebno dojmio i rad Žike (Živko Nikolić, redatelj, prim.nov) jer je glumom nadopunio ono što je počelo nedostajati. Kako je tada rekla Mira Banjac, osjećala sam se oslobođeno. Upuštanje u ljubavnu aferu sa Srpkinjom iz Kovačice dodatno je ojačalo njegove veze s našom zajednicom. Upoznao ju je u Francuskoj, od nekih zajedničkih prijatelja koji nisu znali da je on glumac.
Nuri ističe da je osjećaj koji je gajio prema supruzi bila “prava duboka ljubav”, što dokazuje i činjenica da je kasnije prešao na pravoslavlje, a zatim se vjenčao u pravoslavnoj crkvi u Uzdinu u Banatu.
Početkom ove godine njihova kćerka Eloise Burdon, inače profesionalna balerina, angažirala se u Narodnom pozorištu, zbog čega se Nuri vratio u Beograd nakon 30 godina. Vrlo često spominje vezu koju ima s mjestom iz kojeg potječe njegova supruga, ali i našu kulturu, lokalne običaje i posebno humor.
Nakon dugog izbivanja, njegove su noge na ulicama našeg glavnog grada donijele duboko poštovanje prema osebujnom slavenskom duhu. “Ljudi na ovom mjestu su ti koji me inspiriraju i motiviraju. Toplina kojom zrači narod Srbije je nešto drugo. Nevjerojatno je da se nakon 35 godina ljudi još uvijek sjećaju mog boravka ovdje.
Svoj posjet Srbiji ranije ove godine ocijenio je “doista izvanrednim”. “Na neki način, sebe vidim kao proizvod ove zemlje i taj osjećaj je odjeknuo u meni po dolasku. Od samog početka, dobrodošlica koju sam dobio bila je iskrena. Moje putovanje u Jugoslaviju je zaista izvanredno”, rekao je Nuri.
Prisjeća se da je nakon niza takvih ostvarenja u Francuskoj, za koje je bio zaslužan, otputovao u Jugoslaviju na godišnji odmor kako bi malo odahnuo i razmislio o budućim projektima i mogućem nastavku filmske karijere. Ondje je ostao nailazi na sovjetskog glumca, Sergeja Bondarčuka, zajedno sa svojom ženom, na pustoj plaži. “upitali su me. ‘Biste li razmišljali o snimanju filma?”
Nisam im govorio o glumi kojom sam se prije bavio. Bio sam potpuno iznenađen što su pitali. Na pitanje “Zašto ne? Što predlažete?”, odgovorili su: “U tijeku su pripreme za film ‘Vrhovi Zelengore’.” Nuri je rekao: “Mislim da si ti upravo tip lika koji nam treba, savršeno pristaješ ovoj ulozi.”