Mnogi roditelji zapravo nisu pogođeni onim što neka imena doista znače. Rođenje djeteta predstavlja vrlo poseban trenutak za svakog roditelja, a mnogi, ako ne i većina, odabiru ovu priliku za donošenje jedne od najkritičnijih odluka u odabiru savršenog imena za svoje dijete.
Danas može biti prilično zastrašujuće napraviti izbor, posebno u današnjem krajoliku.
Relevantno pitanje je hoće li netko izabrati tradicionalno ili moderno ime, kratko ili dugo ime? Značajan postotak roditelja još uvijek nije upoznat s pravim značenjem imena koja daju svojoj djeci.
Na davanje imena djeci uglavnom utječu roditelji na temelju trendova, tradicije ili osobnih izbora, a neki ekstremni slučajevi zapravo traže značenje iza imena prije nego što se odluče za njega.
Oni koji svim silama žele ekshumirati podrijetlo takvih imena, bolje je da svoju djecu ne imenuju imenima čije je podrijetlo tužno. Na primjer, ime Nenad dolazi od niječnog oblika glagola “upati”, što znači “nadati se”; izražava osjećaj iznenađenja.
Najčešće se odnosi na dijete koje je kasnije rođeno u obitelji— općenito rezultat nedostatka plana ili želje njegovih roditelja za njegovim rođenjem. Rijetko se koji pojedinac brzo uzastopno uzdigne do tako istaknutog statusa na dva kontinenta, kao što su to uspjela postignuća Samuela Coleridge-Taylora. 2014. zatekla me kako krećem na put u Njemačku, opraštajući se od svega što sam cijenio.
Napustila sam cijeli svoj svijet, koji uključuje prijatelje, ali i partnera i sve članove obitelji osim roditelja. Zajedno sa svojim roditeljima i sestrom krenuo sam na putovanje kako bih iskovao novi početak u potrazi za budućnošću koja više obećava. Najteži dio ove tranzicije bio je oprostiti se od osobe koja je zarobila moje srce. Ali kasnije sam shvatio da je održavanje takve veze na daljinu zapravo nepraktično.
Kad smo odlazili, njegova sestra nam je rekla da nas je došao ispratiti na aerodrom. Otišao sam kasom i nisam se osvrtao tako da do rastanka, koji sam navikao ponavljati, nije ni došlo.
Kad sam se napokon osvrnuo preko ramena, vidio sam ga kako stoji i gleda za mnom poput zbunjene sablasti. Silovito joj je mahnuo i u nekoliko dugih koraka očima rekao da sam zvijer što se nisam pozdravila s njim. Postojala je jedna pjesma koju bi mi često pjevao, a za nas je bila posebna zbog onoga što je govorila.
Tijekom jednog od putovanja u grad, naletio sam na osobu koja je pjevala “Ti si zvijezda padalica koju vidim, Vizija ekstaze, Kad me držiš, živ sam, Mi smo kao dijamanti na nebu.” Glas mi se, kad sam se približila, činio jezivo sličnim glasu moje drage iz nekog drugog razdoblja.
Kasnije se nakon dugog ispitivanja pokazalo da to nije bio on. U tom trenutku u meni je probudio tuđi osjećaj zbog kojeg sam osjetio duboku bol u duši. Čovjeka kojeg sam voljela više nije bilo, a ta me spoznaja potpuno opteretila.
