Bilo je živopisnih i zanimljivih detalja u životu Ljubomira Bandovića. Cijenjen i omiljen glumac na ovim prostorima, Ljubomir Ljuba Bandović rođen je u selu Andrijevci kod Berana. Kad je bio dijete, obitelj mu se zbog očeva posla preselila u Vranje.
Kada je napunio 18 godina, počeo je studirati na FDU u Beogradu. Kad se upisao na sveučilište, morao je to učiniti uz pomoć krivotvorenog medicinskog papira, koji ne ukazuje na gubitak sluha na jedno uho.
Ta fizička prepreka ipak nije usporila njegov glumački talent i od tada je postao jedan od NAJcjenjenijih i najpoznatijih glumaca u našoj kazališnoj zajednici. Srpski glumac rođen je 8. srpnja 1976. godine, a od djetinjstva je imao velikih problema, pa su se njegovi roditelji obratili stručnjaku kojem je otvoreno iznio svoje probleme.
Kada sam imao pet godina, počeo sam se osjećati kao da mi je lijevo uho stalno začepljeno kada sam se probudio. Začudo, do kraja ovog dana, kako je tada istaknuo Ljubomir, problem bi se riješio sam od sebe.
Neposredno prije nego što smo krenuli na ovaj morski put, obavijestio sam roditelje o problemu sa sluhom. Rekli su mi da će sve biti u redu, da su plivanje i ronjenje najvažnije na moru.
Vodili su me mnogim specijalistima. Počevši od Vranja, pa Skoplja i na kraju Beograda. Posljednji pokušaj da ponovno čujem lijevo uho doveo me do susreta s jednim od najboljih stručnjaka u zemlji. Potvrdio je da postoji mogući lijek, a to je kirurški zahvat kojim otvaraju lubanju, iza uha. Ne bih razmišljao o sudjelovanju u takvom pothvatu.
Što se mene tiče, ne bojim se da može otpasti, ali sama pomisao da čujem kako mi kucka u uhu nakon svih ovih godina šutnje me čini nervoznom. I počnem razmišljati što mogu učiniti u ovoj situaciji. To su bili osjećaji koje je isti izrazio za časopis “Gloria”. Kako sam otvoreno ističe, glumac je rođen i odrastao u Vranju. Imao je jaku intuiciju da će se baviti glumačkim pozivom još kao mali dječak.
Moji roditelji su radili u tvornici “Koštana” gdje su proizvodili cipele, a za zaradu su dobivali ulaznice za kazalište. Pa, nikad nisu iskoristili te karte. Ipak, sada kao da ne obraćaju pažnju ni na kazalište, ni na moje nastojanje. Pa, moj mlađi brat i ja iskoristili smo takve netražene karte i posjetili kazalište.
Imao sam samo deset godina kada me obuzeo trenutak prosvjetljenja, sjedeći u kraljevačkom kazalištu, gdje se igrala predstava “Moj tata, socijalistički kulak”. Tada sam shvatio da trebam raditi upravo to — igrati.
Shvativši koliko je umjetnost utjecala na njegovu stvarnost, želio je i drugim ljudima pružiti istu transformaciju. Gimnazijalac, sa velikim entuzijazmom bavio se glumom i učestvovao u devet cenjenih predstava u pozorištu „Bora Stanković“ u Vranju – tokom srednjoškolskih godina. U sferi srednjoškolskog kazališta s entuzijazmom je sudjelovao u mnogim aktivnostima i prihvaćao sve uloge osim peglanja kostima.
Moja posvećenost kazalištu rezultirala je nevjerojatnih 200 izostanaka; međutim, moja učiteljica primijetila je raspoloženje i bila je ljubazna da me obavijesti kada su mi se počeli gomilati izostanci. Kao rezultat toga, uspio sam održati izvanredan akademski uspjeh i dokazati da sam bio vrlo marljiv kao student.
Ovaj fenomen je ono što se obično naziva ljubavnim životom. Dugo je uživao u lijepoj zajednici sa svojom partnericom sve dok je nisu odlučili sporazumno raskinuti. Jednostavnije rečeno, njihov razvod prije sedam godina nikada nije javno objavljen.
“Sedam godina moj bivši muž i ja” – nije bilo nikakvih poteškoća. Bio je to prilično tipičan raskol koji bi većina ljudi mogla istaknuti kao isti onaj kroz koji su i sami prošli.
Glumac je ovu činjenicu iznio u javnost prije nekoliko godina, a dokumentirano je da su se on i Tatjana vjenčali još 2005. godine.
