Marko Bulat postao je pevački miljenik devedesetih, a njegov put obilježen burnim događajima doveo ga je otkriti spokoja kroz vjeru Od tada stekne ogromnu popularnost kao izvođač na beogradskim splavovima i pjesme postavljaju nezaobilazni repertoar svake večeri po kafanama.
Ali njegov život nije odjeknuo slatkim melodijama njegovih pjesama— proživio je mnogo loših stvari.
Danas najviše snage crpi iz djece i vjere. Ljudi koji poznaju Marka nazivaju ga super tipom. Iako je velik dio svoje mladosti proveo u društvu ljudi koji su se bavili kriminalom, nikada nije skrenuo s pravog puta. – Za mene je ulica ostala iza glazbe… u inflacijskom razdoblju teškoća da imam stabilan život za mene nastojali su moji roditelji…
Bilo je svakakvih događanja, tučnjava, diplomiranja i ubojstava, nekih običnih, a drugih ne. Jednom sam vidio ubojstvo, što je bilo prokleto šokantno. Mislio sam da mi je život u opasnosti.
Kaže da se pravi kriminalac devedesetih nježno odnosio prema glazbenicima i konobarima. Kao dijete vojnog časnika, često se selio iz Smedereva na Vrhnik u Sloveniji, da bi se naposljetku trajno preselio u Beograd 1982. godine.
Od djetinjstva je imao strast prema glazbi i umjetnosti. Nakon srednje škole napravio je prvi veći korak prema jednom od svojih umjetničkih snova. Upisao je Akademiju za umjetnost i konzervaciju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. 2012. godine diplomirao ikonopis za pravoslavnu crkvu Vaznesenja Gospodnjeg Krupanj.
Magistarski studij nastavio je na temu „Ratovanje i svetost“. S posebnom strašću prema vrijescima, svoje slobodno vrijeme posvećuje njihovom stvaranju i slikanju s velikom predanošću i pažnjom. – Jako malo pjevača se time bavi, ja sam jedina koja se fokusira na ikonopis. Iako ima mnogo talentiranih slikara koji nadilaze moje vještine: oni su koncentrirani samo na to, dok je moj život pomalo kaotičan.
U glazbene vode zakoračio je 1993. godine zamijenivši pjevača Ace Lucasa u poznatoj prijestoničkoj splavi “Lukas”. – Posle mene samo je Marko Bulat dobio priliku da nastupi na splavu Lukas – prihvatio ga je kasnije Aca, a Bulat je znatiželjno obavestio gazdu pre odlaska na posao: “Mogao bih ja da pevam bolje od ovoga”, rekao je Marko, pa je već sledećeg dana kada je tamo počeo pokazivati svoj talent.
Bulat je na samom početku svoje karijere počeo graditi imidž koji ga do danas nije napustio. Nakon tri godine snimanja i velikog truda, objavio je svoj prvi album Srebrne kiše. Ubrzo nakon toga, pjesme “Ritam okolo”, “Pjesma tužnih ratnika” i “Dunav” nametnule su se kao hitovi koji su bili sastavni dio Markovih nastupa do danas.
U suradnji s drugim splavovima osim splava “Lukas”, Marko je započeo suradnju s brojnim drugim klubovima, zahvaljujući čemu je stekao titulu najboljeg organizatora rafting događanja i klupskih nastupa u gradu, što su potvrdili i novinari i javnost.
Godine 1997. objavljuje svoj drugi album pod nazivom “Dete ščeća” s još masovnijim nizom hitova: “Svanulo je svanulo”, “Dete ščeća”, “Ela Ela”, “Eno dole u kafani” i — Imao sam vranu. konj.
Bio je to njegov prvi skladateljski rad i pisac nekoliko tekstova. Tijekom tri desetljeća snimio je devet studijskih albuma i mnogo singlova; samo su neki bezvremenski hitovi, primjerice: “Prijatelji, braća, kumovi”, “Kad sam bio dječak”, “Matura”, “Ne daj me nikome” i “Alkohol”.
