Spustite vrata za ono što se dogodilo ljupkoj dami u Hamiltonu kojoj se prošle godine dogodila jedna od najgorih stvari. Njezin je suprug izgubio život u prometnoj nesreći, koja se dogodila dok se vraćao kući s poslovnog puta, srećom prošao neozlijeđen.
Nakon što je čula ovu doista strašnu vijest, Heather se zatekla kako plače zbog strašne tuge na otoku, povrh tuge koju gotovo nikada ne može preboljeti nakon nesreće
Otkrila je da je istina o njegovoj odsutnosti doista vrlo izazovna. Složila se tako što je svaki dan odlazila na grob, stavljala cvijeće i cigarete (bile su mu najdraže) na grob. S vremenom se smanjivala njegova učestalost. Sjetila se da je isprva dolazila jednom tjedno.
Nakon razgovora s novinarima o svojim osjećajima, začuđeno je primijetila: “Nitko osim mene nije bio na grobu od sprovoda. Gledanje cvijeća kako se svaki vikend pojavljuje na grobu, samo 2 tjedna nakon pokopa, još ju je više iznenadilo Bila je toliko iznenađena da je otišla pitati njegove prijatelje što to znači, ali njihovi odgovori nisu ispunili njezina očekivanja.
Razmišljala je tko je ta osoba koja ostavlja cvijeće i često dolazi, bez najbliže obitelji. Iako joj je tek dva mjeseca kasnije sinula misao koja joj nikad prije nije pala na pamet. Prišavši do fontane— nekih 60 metara od Stuova počivališta— gdje ga je privukao spomenik, primijetila je ženu u tridesetima duboko usredotočenu na spomenik.
Žena je gledala i kroz nju je prošao drhtaj, pokrenuvši u njezinu umu lanac razmišljanja; međutim, znatiželja koja je sada počela bila je opresivna. Prošlo joj je kroz glavu ima li Stu nešto s tom ljubavnom vezom dame. Osjećala je da će sama pomisao tugu u njoj učiniti još dubljom.
Gubitak voljene osobe neizbježan je dio života i zasigurno jedna od najizazovnijih stvari s kojima se čovjek mora susresti. Uz duboku tugu i povrijeđenost izazvanu smrću voljene osobe, ona također predstavlja prilagodbu, tugovanje i prihvaćanje konačnosti u smislu prisutnosti. Sljedeći odlomci bit će odavanje počasti onima koji su otišli iz naših života.
Odlazak voljene osobe ne znači kraj njenog života u nama. To samo znači da više ne rastu kroz nova iskustva i ostaju živi kroz zajedničke uspomene s drugima i kroz ispričane priče i anegdote.
Sjećanje na njih ostaje u našim srcima, gdje utječu na naše živote na bezbroj načina. Žalovanje počinje gubitkom drage osobe i ispada da je većinu vremena prilično naporno.
