Starac Pajsije Svetogorac, jedan od najznačajnijih duhovnih staraca i pravoslavnih monaha u 20. veku, usnuo je u miru Gospodnjem kao veliki svetitelj Grčke i celog pravoslavnog sveta.
Njegova mudrost i skromnost bile su oponašane, osvajale su mnoštvo, a njegovi su se savjeti o životu, vjeri i svakodnevnim problemima dobro sjećali pobožni ljudi. Njegove su riječi bile jednostavne, ali vrlo dubokog značenja, savjetujući kako bi se ljudi trebali nositi s različitim okolnostima ili poteškoćama koje im se nađu na putu.
Jednog dana upitali su starca Pajsija kako da odgovore onima koji neprestano optužuju sveštenstvo. To su bile optužbe koje su neki svećenici obilazili: uzimali su velike novce za davanje svetih otajstava, pušili, sjedili u krčmama – čak i optužbe za blud. Dokazi su često bili popraćeni kojima su ljudi opravdavali svoje tvrdnje; onima koji su pokušali braniti kler nije bilo lako pronaći pravi odgovor.
Starac Pajsije je na ovo pitanje odgovorio mudro i oprezno. Počeo je rekavši da iz svog iskustva zna da se ljudi dijele u dvije osnovne kategorije, a treće ne postoji: ljudi su ili jedno ili drugo. Usporedbu načina razmišljanja s muhom i pčelom dodao je sam.
Oni iz prve kategorije, po starcu Pajsiju, su kao muva. Jer glavna karakteristika muhe je da je privlači prljavština. Čak i ako je stavite u prekrasan vrt mirisnog cvijeća, ona neće gledati ni u ljepotu oko sebe ni u mirise i odmah će se usredotočiti na smeće koje leži okolo. U tom će trenutku početi kružiti oko smeća i osjećat će se ugodno uz smrad.
Čak i da zna govoriti i da je netko pita može li pokazati gdje je ruža, muha bi vjerojatno rekla da ne zna što je ruža, ali da zna gdje može naći smeće, zahode i blato. Ovo je vrsta osobe koja uvijek vidi negativno u svemu i gleda na stvari s toliko negativne perspektive da neće dopustiti da bilo tko vidi pozitivnu stranu toga.
Druga kategorija ljudi, prema starčevom objašnjenju, je kao pčela. Pčele uvijek traže nešto slatko i povoljno. Ako stavite pčelu u prostoriju koja je puna prljavštine, ali ima samo mali komadić slatkiša u jednom kutu, ona će proći svu prljavštinu i otići izravno do slatkiša. Na primjer, ako pitate pčelu gdje je smeće u vrtu, ona će reći da ne zna jer poznaje samo cvijeće i slatkoću; slično med, šećer.
Ova skupina ljudi čašu vidi kao napola punu, uvijek je optimistična i traži dobro, a loše pomeće pod tepih za dobrobit drugih. Ne žele primijetiti negativnost i
na prvom mjestu, ali radije bi imali otvorene oči za sve što je lijepo, ugodno i korisno
Starac je završio svoju mudru priču rekavši da kada mu ljudi dolaze s pritužbama i optužbama protiv drugih, on često ispriča ovu bajku o mušici i pčeli. Zatim im kaže da sami izaberu u koju kategoriju žele biti.
U konačnici, to je izbor koji svatko mora napraviti — hoće li uvijek tražiti loše, poput muhe, ili tražiti dobro i ljepotu, poput pčele. U tom slučaju, u tom izboru, na kraju pronađu slične ljude i tako formiraju svoju zajednicu koja dijeli vrijednosti.
Starčeve riječi imaju daljnju temeljnu poruku: podsjećaju nas da, čak i ako je svijet pun nesavršenosti i općenito negativan, uvijek imamo izbor kako ćemo gledati na ovaj svijet oko nas i ljude u njemu.
