Oduzimanje tuđeg života najgora je moguća radnja i obično to ne čine osobe koje pate od poremećaja, ali u nekim slučajevima ljudi to čine ili u samoobrani ili slučajno. Danas otkrivamo malo dalje s jednim poznatim slučajem.
Tri riječi koje je Žarko Laušević izgovorio nakon ubojstva, prema mišljenju ovog psihologa, jasno govore istinu i od kojih joj se cijelo tijelo naježi. Proslava najboljeg glumca u domaćem kinu, kroz život je duboka bol u srcu rijetko progovarala u duši koja ga je nosila.
Samo jedna noć i 30 sekundi i njegov prethodni savršeni život raspao se u paramparčad. U noći s 30. na 31. srpnja 1993. Žarko Laušević je iz straha za svoj život i život svog brata s devet metaka ubio 20-godišnjeg Dragu Pejovića i 21-godišnjeg Radovana Vučinića.
Zaustavio sam se u kafiću i, nakon što sam naručio hranu, rekao sam konobarici: “Kakva je ovo smetnja?” čuvši neku buku, jedan mladić koji je sjedio na zidu kafića upitao je: “Što nije u redu, prijatelju?” Rekao sam: “Ništa, sve je u redu” i tako sam dva puta krenuo s repeticijom, a treći put nisam učinio ništa da izazovem sukob”, istaknuo je Laušević i nastavio… Prišao mi je jedan čovjek, onda je počeo puc! dobiti udarac.
Gurali su me, vukli i udarali… Nakratko sam izgubio svijest. Vjerujem da cijela stvar nije trajala dulje od trideset sekundi, ali moje je sjećanje isprekidano i zbunjeno. Osjetio sam kako me okreće torba koju nosim preko jednog ramena u kojoj je pištolj.
Iako sam uspio pobjeći, napad se nastavio. Preplavljen užasnim osjećajem straha, zabrinuo sam se da su mi ispale kontaktne leće. Tada sam vidio da moj brat leži samo dva metra od mene i da ga je neko iznad njega nekim predmetom udarao po glavi. Osjeća se kao da je izgubio život, bez misli. Psihijatar Jovan Marić za sebe je rekao da je on jedan od ekipe koja je radila neuropsihijatrijski pregled glumca nakon ubojstva.
Jednom prilikom je ispričao da je Lauševića pitao o detaljima slučaja, posebno navodeći da li je svojim postupcima ili gestama doveo do sukoba. Marić je napomenuo da je Žarku Lauševiću postavio pitanje: “Shvaćate li vi kao glumac da nekoga možete neverbalno uvrijediti, a da ne kažete ijednu riječ?
Marić navodi da je Laušević odgovorio “ne sjećam se”. Rekao je da Laušević misli da je riječ o nesretnom slučaju. Umjesto toga, optužili su glumca za ubojstvo, a sud ga je osudio na 15 godina zatvora. Naime, 1994. godine u Crnoj Gori je osuđen na 15 godina zatvora zbog prekoračenja nužde u nužnoj obrani. Kazna mu je kasnije smanjena na četiri godine 1996.
Četiri i pol godine proveo je u zatvorima u Požarevcu i Spužu, a 1998. godine, po izlasku, preselio se u Ameriku jer se bojao krvne osvete protiv njega. “Nisam dao završnu riječ na suđenju neki dan.
Stradalim obiteljima želim ponoviti da u potpunosti razumijem zlo koje sam im nanio kao i tragediju koju su proživjeli i proživljavaju”, rekao je. Prije odlaska u inozemstvo, navodi “Politika”. razumijem da on ne vidi patnju, ali ja bih bio najsretniji čovjek da je drugačije, da sam mogao drugačije postupiti… U crkvi uvijek zapali tri svijeće: jednu za oca, a dvije za nas.
“Mora da smo počinili neke neobične grijehe, pa da nas spoji, Bog je kaznio te ljude mojim lošim postupcima, a mene pustio da ispaštam zbog onoga što oni moraju proživjeti…”, istaknuo je Laušević.
