Jelena i Stevo Žigon tvore izuzetno lijepu ljubavnu priču; čak ni objava glumčeva izvanbračnog sina nije mogla narušiti njihovu vezu ili bliskost. Očarana svakim svojim korakom, za Jelenu Žigon kažu da ima neviđenu karizmu i gracioznost. Stevo Žigon, pak, prepoznat je kao opasan lik – ekscentričan i, po nekima, prilično osebujan čovjek.
Sam po sebi kultni glumac, već je prošao kroz burnu romantičnu povijest. Međutim, kada je upoznao svoju 17-godišnju učenicu Jelenu, u njemu je odmah planula ljubav o kojoj i dan danas pričaju širom Beograda. Steva i Jelena: desetljeća braka, nastup – zajednički život je umjetnost, strast i duboka međusobna povezanost. Imala je samo 17 godina kada su se prvi put sreli na setu; imao je 24 godine.
Zbog njegova statusa nisu mogli tek tako zaroniti u vezu. Doduše, i sam je slovio za šarmera… ali tko bi mogao odoljeti privlačnosti slavne Jelene? U to vrijeme važila je za jednu od najljepših Beograđanki. Graciozna od rođenja zbog velikih očiju i uvijek prisutnog zanosnog osmijeha, u kombinaciji s elegancijom učinila ju je “damom” u očima mnogih muškaraca; stoga su je neki obožavatelji prozvali “srpskom Sophiom Loren”.
Stevo Žigon i Jelena, tada još Jovanović, susreli su se prvi put 1950. Bila je tek mlada studentica; bio je asistent na odsjeku za glumu. Godinama kasnije lijepa glumica ispričala je da se u Štefa zaljubila sa sedamnaest godina dok je pohađala Akademiju na kojoj je on radio kao asistent. Od tada je pod njegovom palicom.
Shvatio je da je njihova ljubav isprva nedostižna; zato je slao anonimna pisma. No, doista, pokazalo se da se plamen ljubavi između njih ne da ugasiti. Nakon toga, glumca su trebali posjetiti Jelenini roditelji, a on je ovom trenutku pristupio na svoj tipičan, majstorski način.
Na vratima svoje buduće supruge pojavio se s violinom u ruci. Kasnije će reći da mu je ona već spasila život i da se nada da će mu to opet učiniti, gospođa Stevo preživjela je dvije godine u koncentracijskom logoru Dachau tijekom Drugog svjetskog rata gdje su ga zatočili nacisti. U orkestru je svirao violinu, pa je tako u zimskim mjesecima krišom ispod logoraške odore oblačio smoking namijenjen nastupima pred nacistima.
Par se vjenčao 1958., godina koju je Stevo uvijek smatrao značajnom. 1958. godina obilježila je velike promjene u mom životu. Oženio sam se Jelenom Jovanović i godinu dana kasnije postao otac muškog djeteta Nikole koji je danas poznat i zanimljiv slikar. Gospođa Žigon bila je poznata kao Jelena Jovanović-Žigon.
Neki su brižni promatrači njezin autogram protumačili ovako: Jelena Jovanović minus Žigon, jer je glumac duhovito primijetio jedan put. Desetak godina kasnije rođena im je ćerka Ivana, a za njom se u narednim godinama uporno kočoperio Stevo. On je javno iskazivao divljenje prema njoj, otkrivajući svima koliko je zapravo oduševljen izvanrednom lepotom “svoje” Jelene i ostalih žena te kuće.
U svom obiteljskom životu nisam bio osobito zapažen, a s Ivanom sam se pokušao popraviti. Što se tiče Jelene… sad joj kažem, slično kao Marchbanks: “Ne želim te imati protiv sigurnosti u mračnim kutovima, već usred ranjenih živih sumnji.” I u ovom trenutku moja Jelena je prekrasna.
