Treper Mihajlo Veruović Vojaž vrlo je mlad zakoračio u svijet glazbe, ali s jasnom željom i ciljem.
S 25 godina želi otići u mirovinu i imati svoju obitelj. Nemažen životom, ali sinu Milana Veruovića, bivšeg tjelohranitelja ubijenog premijera Zorana Đinđića, koji je u atentatu 2003. ozlijeđen dosta toga, zbog tog se incidenta cijela njegova obitelj preselila u Francusku.
Sa 16 godina zakoračio je u glazbene vode, a danas njegova obitelj uživa u plodovima njegova rada. Vojaž je svojedobno imao intervju u kojem je otkrio prednosti i nedostatke pokretanja posla u mladosti.
– Plus je manje bora na licu i više vremena plus pravo na pogrešku, a minus je što vas ljudi zbog godina neće shvaćati ozbiljno. Imao sam taj problem na početku karijere. Stariji nisu htjeli dolaziti u klubove, niti su prihvaćali mlađe od 18 godina, a tu je i “Pleši” koji je mnogo toga promijenio – započeo je svoju priču Vojaž.
Svaka godina je novo iskustvo i nove manipulacije i prosudbe s kojima se treba boriti:
– Nakon dueta s Cecom uslijedilo je mnogo komentara starijih kolega, po meni dosta subjektivnih i zajedljivih; ne pravi. Puno starijih kolega za to krive našu mladost i trendove koje naša mladost nosi.
Nemam ništa protiv. U studiju sam, radim svoje pjesme, ne moram od nekoga tražiti pjesmu kao neki ljudi.
Na pitanje što je bitno za uspjeh u glazbenom svijetu, Vojaž je rekao:
– Imaš najbolje šanse uspjeti u ovom poslu ako postoji mogućnost da preboliš svoj ponos. Puno je stvari koje moraš proći, puno ljudi koji bi mogli biti gori od tebe, a o kojima moraš šutjeti. Ovaj posao je jako prljav. Tko je ikad spreman nadići svoj ponos i ego, uspjeh može pronaći svoj put.
Brak nam je darovan od Boga da označi duboku povezanost i sklad suradnje između muškarca i žene. Stvoreno njegovom prigodom, jedinstvo muškarca i žene kao jednoga tijela omogućuje im da budu plodni i množe se (usp. Post 1-2). Dok muškarci i žene dijele jednak status djece Božje, oni su jasno različiti: to im omogućuje da se izraze kao darovi za druge. Brak je ukorijenjen u božanskom dizajnu stvaranja gdje je dobio svoj značaj kao institucija: sveti savez.
Također, Katolička crkva tvrdi da je zavjetna bračna veza pravni odnos između dvoje krštenih kršćana. To je sakrament koji utjelovljuje srž spasenja i odražava Kristovu ljubav prema njegovoj Crkvi (vidi Efežanima 5:25-33) – svaki brak uključuje sporazumni ugovor. U tom slučaju, unutar sakramentalne ženidbe, partneri se uzajamno slažu graditi svoj zajednički život na razumijevanju potvrđenom i Božjom ljubavlju koju on čuva.
Brak se temelji na zajedničkoj saglasnosti strana. Ovaj pakt, zajedno s pravom svakoga da postigne ispunjenje svoje seksualne veze, stvara jedinstvenu vezu između muža i žene. Poredak Božjeg naloga koji je poseban, isključiv, vječan iu sebi neraskidiv. U latinskom obredu svećenik ili đakon s dva službena svjedoka (kum) i zajednica predstavljaju sakrament kod razmjene privole. Blagoslov se u istočnim Crkvama događa nakon njihovog pristanka kao para i tek tada je uključen svećenik.
Brak je izgrađen na vrlinama trajnosti, jedinstvenosti i vjernosti jer one čuvaju i održavaju njegove dvostruke ciljeve: njegovanje uzajamne ljubavi između partnera (zajednica) i rađanje i odgoj djece (rađanje). Odnos ljubavi između para u braku mora biti takav da inherentno uključuje otvorenost novom životu, spremnost koja je vidljiva iz spolnog zajedništva muža i žene
