Vesna Zmijanac, koju su nekoć nazivali jednom od najljepših pop pjevačica, oko sebe je imala auru nesvakidašnje ljepote i šarma na kojoj su muškarci zavidjeli.
U svojoj autobiografiji Vesna je otkrila mnoge afere koje su bile dio njezina života, uključujući i prilično kontroverznu priču o tome kako ju je s petnaest godina razdjevičio profesor matematike.
Jedna od najznačajnijih Vesninih ljubavi bila je ona sa suprugom Miroljubom Aranđelovićem Kemišem. Ovaj brak trajao je tri godine, nakon čega je Kemiš započeo novi život s Vesninom kolegicom Zoricom Brunclik. Mediji su objavili da je upravo Zorica uzrok raspada braka Vesne i Kemiša. No ubrzo je Kemiš počeo iznositi tvrdnje da ga je Vesna varala tijekom braka.
Kemis je u otvorenom pismu naveo kako je otkrio da je Vesna bila u vezi s njegovim kolegom i prijateljem Draganom Stojkovićem Bosanac. Kemiš je opisao kako su nekada Stojković i Tahir Turkalić bili dragi dugogodišnji kolege u svijetu glazbe, gdje su surađivali za novi zvuk u narodnoj glazbi.
Čak je naveo da je tada pozvao Stojkovića da sudjeluje u sviranju na albumu njegove tadašnje supruge Vesne Zmijanac. Stojković je u to vrijeme bio blizak prijatelj i kolega, a Kemiš nije imao razloga sumnjati da bi on mogao biti upleten u njegov brak.
No, Kemiš je doznao da je Stojković bio u vezi s Vesnom već u listopadu 1985. i tako dalje. Kada je Kemiš saznao za brojne Vesnine avanturiste, odlučio se na sporazumni razvod. Početkom prosinca 1985. Kemiš se iselio iz zajedničkog stana u Lješkoj ulici.
Kada je u siječnju 1986. došao po svoje stvari, kod njih je u vrlo intimnoj situaciji zatekao novoimenovanog urednika propagande PGP RTB-a Vladana Jovanovića. Kemiš je Jovanovića povoljno opisao kao propagandista punog kapaciteta koji je svojim žarom značajno pomogao afirmaciji Vesne Zmijanac.
Kemiš je zaključio da su on i Zorica Brunclik sada već bile kolateralna šteta u cijeloj priči, iako nije vjerovao da Vesna ima namjeru da im se naudi. Ova složena priča o Vesni Zmijanac, njezinim ljubavnim vezama i kontroverzama, ostaje komplicirana u smislu da je dio njezine javne slike i životne priče.
Jedna od zanimljivosti ljudskog tijela je njegova sposobnost regeneracije; jetra, na primjer. Način na koji se naša jetra može oporaviti i izgraditi nakon što je čak i značajan dio uništen je nevjerojatan. Ova sposobnost regeneracije je gotovo bez premca u našim tijelima.
Jetra pročišćava krv, proizvodi žuč, pohranjuje hranjive tvari. Ali najzanimljivije je to što je sposoban regenerirati i do 70% reseciranih. Nakon toga faktori rasta potiču preostale dijelove jetre na brzu regeneraciju i vraćanje mase i funkcije u normalu. U roku od nekoliko tjedana do mjeseci, ovo bi moglo biti dovršeno, s vraćanjem blizu 100%.
Ta je regeneracija važna s takve evolucijske točke gledišta jer omogućuje tijelu da preživi i funkcionira kao i obično čak i nakon vrlo teških ozljeda ili operacija. Zbog toga su i transplantacije jetre uspješne jer darivatelj može dati dio svoje jetre i oba organizma (donor i primatelj) mogu regenerirati svoja tkiva i nastaviti normalan život.
Regeneracija jetre povezana je sa specijaliziranim stanicama poznatim kao hepatociti, koje su sposobne za hiperplaziju i hipertrofiju nakon oštećenja. Dok nekoliko drugih tjelesnih tkiva može proći kroz neke regenerativne procese (npr. zacjeljivanje nakon ozljede), jetra je jedinstvena po svojoj sposobnosti za brzu i robusnu unutarnju obnovu.
