Postoji mnogo načina na koje javne osobe i slavne osobe trebaju znati kako najbolje mogu komunicirati s javnošću. Neki se odluče povući i poštede svoju privatnost, a neki drugi za sve medije govore bez dlake na jeziku. Danas otkrivamo nešto više o jednoj pjevačici.
Sjajna pjevačica Rada Manojlović danas je predstavila svoj glas brojnijoj publici na festivalu zabavne glazbe Zvezde Granda. Festival se održava više od dvadeset godina, mnogi sudionici dolaze i odlaze, no većina ih se izgubi u mraku.
Rijetki su ostvarili glazbeno-estradnu karijeru, a Rada je jedna od njih. U opis pjevačice dolaze javne osobe koje otvoreno dijele stavove o nekoliko tema. To uključuje osobne priče poput teškog gubitka majke, teških ljubavnih prekida, karijernih težnji i neostvarenih snova.
Želja Rade Manojlović izrečena na svečanosti povodom 25 godina postojanja “Grand produkcije” se ostvarila. Govorila je o svom prvom castingu koji je održan prije dva desetljeća. Prošlo je dvadeset godina od moje prve audicije, ali sjećanje je svježe.
Upravo u ovom trenutku, koliko god se trudio aktivno zakopati ta rana iskustva držeći ih u središtu svojih misli, ona jednostavno neće nestati.
Služi kao prepreka ispraznosti bogatstva i slave i sprječava me da zaboravim ono što je doista važno: neugodan osjećaj kada se sjećanja na to putovanje počnu magliti — nervozna tjeskoba, nepouzdani kombiji koji se kvare, poduzimanje ekstremnih mjera da se pronađe gorivo pa makar to značilo i posuđivanje.
Voli razmišljati o tim iskustvima i priznaje veliki utjecaj koji je Saša Popović imao na njih oboje. – Čuvam ta sjećanja, jer me podsjećaju na moje skromne početke. “Moj jedini cilj bio je doći do te osobe.
Sjećam se, davno prije Zvezda Granda, sudjelujući na natjecanjima koja… to i ne postoji, više od deset godina okušavala sam se na natjecanjima pjevača amatera po cijeloj Srbiji nudeći i tradicionalni i moderni repertoar.
Kroz taj put su se pojavile “zvijezde granda” zahvaljujući kojima sam ja rado prolazio jer mi je krajnji cilj u tim nastupima bio da skrenem pažnju na Sašu Popovića, što sam na kraju i uspio.
To je to. Vaši najluđi snovi uskoro će se ostvariti. Skupiće se veliki broj ljudi da pokrenu neki projekat koji je tada izgledao nedostižan jer Saša Popović nije mogao da zamisli da ćete vi, devojka iz Četereža, pevati u Požarevcu i Braničevskom okrugu na svadbama pod šatorom, kako je Popović mogao da upozna mi? – Govoreći o ‘Grandu’, potpuno otvoreno, Rada je naglasila da on tek treba da prođe pilot fazu.
Bila je velika audicija u cijenjenom hotelu Jugoslavija, gdje su se okupili sudionici iz cijele Srbije za ovaj veliki događaj; ali ne mogu precizirati broj ljudi. Za stolom sa ocem i mnom bili su Tanja Savić i njen otac.
Zrak je bio napet od iščekivanja, pojačan prisustvom Popovića i Brene u prostoriji. Ne mogu se sjetiti koju sam točno pjesmu pjevao na audiciji zbog snopa živaca. Kad su prozvana imena, srce mi se stisnulo jer nisam čuo svoje i znajući da nisam izabran. Razočarani i razočarani vratili smo se kući.
Bilo je to teško vrijeme za moju obitelj, zajedno s bolešću moje majke. Živo se sjećam da sam u to vrijeme imao samo jedan mobitel, koji se zbog problema s mrežom koristio samo na jednom mjestu, točno iznad ragastole.
