Pisanje frontmena Riblje Čorbe Bore Đorđevića oduvijek je bilo vrlo zanimljivo široj javnosti. U medijima su se često pojavljivale priče o tome kako su pjesme nastale i kome su bile namijenjene.
Prošle subote u Čačku je sahranjen frontmen Riblje Čorbe. Poslije njega slijede njegove pjesme; prijatelji i obožavatelji ostali da pričaju o njemu.
Novinar Dragan Jakovljević za Kurir televiziju ispričao je tko je zapravo Bora Đorđević i kome je posvetio tekstove nekih pjesama, koji je prvi istaknuo da su se upoznali u tinejdžerskim godinama i da su postali nerazdvojni.
Ispričao je priču o pjesmi “Lutka s naslovne strane”, ali i govorio o Borinom prijateljstvu s Đorđem Balaševićem.
– On se narajao na Balaševića, a Balašević nije mogao podnijeti ono što je neko nadareniji od njega. Posvetio je „Lutku sa naslovne strane“ Biljani Nevajdi, i napisao je dok je još uvijek bio član grupe „Suncokret“, međutim nije imao ukusa tamo nikoga pa nisu htjeli da mu objave pjesmu.
Onda otišao u „Rani mraz“ kod Balaševićeva, izrugivao mu se. Onda mi kaže on, eto ja sada krećem da pjevam, sviram, komponujem, sve uraditi samostalno dakle biti producent.
Također je rekao da je istina da je bio pun ljubavi, ali ne na način na koji njegove pjesme impliciraju.
– Ljudi koji ga ne poznaju pogrešno su ga shvatili. Napisao je samo tri ili četiri ljubavne pjesme. Dvije pjesme o Biljani, jedna od njih je “Lutka s naslovne strane”, zatim “Ostani đubre do kraja” – rekao je i nastavio.
– Bio je zaljubljive naravi, kao i svi mi. Bora je, zahvaljujući svojoj devojci Maji Jovanović, išao u toalet na Šumatovcu gde bi plakao, nije da je ikada bio plačljiv čovek, daleko od toga da je bio veliki snob.
Imao je veliki uspjeh kod dama. Oblijetale su ga djevojke. Sve te djevojčice koje je obožavao, ali je malo pretjerao jer je kao pjesnik morao tako pisati.
Nadalje je otkrio da tekst pjesme “Dva dinara druže” zapravo govori o njemu.
– Riječi pjesme “Dva dinara druže” bese meni. Setili smo se i popismo, već je bila i vatra. Pošto je Bora puno pio, često je morao do WC-a. Inače, ostavljali smo kelnerima bakšiš, ali nikada nismo plaćali WC-e, bežali bismo.
Ode on do WC-a pa se vrati, kaže meni daj dva dinara jer ga ova puta nijedna žena ne pušta da prođe do – rekao je pa dodao:
Kaže u pjesmi “štedjeli smo za stan”, nije štedio na curama, nego na meni. Bora mi je čitao redove “socijalni slučaj na vratima toaleta, dva dinara, prijatelju…”, a ja sam time sačuvao njegovo dostojanstvo