Milica Pavlović jednom je otvorila svoju prošlost, prisjetivši se kada je doživjela prometnu nesreću u Švicarskoj vraćajući se sa žurke s prijateljima.
– Vozio je zaručnik prijatelja iz Švicarske. Možda je previše ubrzao, ne znam. Sjedio sam iza suvozača i razgovarao s prijateljem tako da se do danas ne sjećam što se dogodilo.
Sjećam se samo da je čuo jak udarac, njihali smo se lijevo-desno unutar tunela i izašli na drugu stranu tunela, a onda je auto stao – objasnio je Pavlović.
Nakon prometne nesreće shvatila je da ne osjeća ruku.
– Onda jedna operacija, pa druga i liječnik me neće operirati jer imam tri-četiri prijeloma. Na kraju su me operirali i onda su mi ulili metal.
Rekli su mi da mi bude drago ako se pedeset posto funkcija vrati u moje ruke. ali bio sam toliko odlučan, pa sam vježbao, zdravo se hranio, čitao na internetu i konačno sam za nekih pet mjeseci uspio vratiti sve funkcije svojoj ruci.
U ovoj ruci je imala štap koji joj je izvađen na snimanju – iskrena je pjevačica u emisiji “Iz profila” i dodala da su sa snahom i sa službenim vjerenikom koji danas vozi ovaj auto u jako dobrim odnosima.
U selu u kojem je svačiji privatni život bio javan, živio je neki Savo, nadaleko poznat kao čovjek s najmanje cijenjenim smislom za humor u svim okolnim mjestima.
Na pokušaj da se našali, sve što bi dobio kao odgovor bilo je prevrtanje očima pretvarajući se da ne shvaća. U svakom slučaju, Savo je uglavnom slegnuo ramenima; imao je svoje načine da se zabavi.
Jednog dana odlučio je promijeniti takav stav i pokazati da i dalje može biti dobar komičar. Savo je otkrio da se u obližnjem selu održava veliki godišnji sajam s natjecanjem u pričanju šala. Nagrada je vrlo primamljiva — gratis kruh u godišnjoj vrijednosti iz lokalne pekare!
Rekao je: “Osiguranje ove nagrade ne bi samo svima pokazalo moj smisao za humor, već bi mi pomoglo i da uštedim na kruhu.” Dupla pobjeda! Odlučio se uhvatiti u koštac s ovim natjecanjem s neviđenom pripremom.
Šuljajući se po tavanu, naletio je na neki prastari ostatak knjige i počeo pamtiti viceve. Bilo je smiješno do te mjere da je njegov pradjed to uspio pronaći prilično zabavnim. da će mu ta starina osigurati uspjeh.
Kad je došao dan sajma, osjećao se spremnim. Nosio je svoje najbolje odijelo – koje mu je do sada bilo malo tijesno od kad ga je posljednji put nosio na vjenčanju svoje rođakinje – skinuo se u susjedno selo.
Na povratku je naišao na susjede koji su kao i obično bili vrlo nestašni prema njemu. – Kamo ideš, Savo? “Hoćeš li opet ponoviti te ‘viceve’?”
