Katarina Grujić uvijek je otvoreno isticala kako je u mladosti imala veliku podršku ne samo roditelja, već i otvorenih ruku i razumijevanja za sve što želi. Nije joj bilo lako među vršnjacima. Pjevačica se sada prisjetila djetinjstva i otkrila kakve su joj nadimke dali vršnjaci.
– Prije su me zvali Klempava, a drugi nadimak koji sam imao bio je Board. Bila sam ravna kao daska, ali više ne – rekla je pjevačica u Amidžima i nasmijala sve u studiju.
“Wayne me podržao da uredim grudi kad sam imala 20 godina”
Svima je to bilo čudno, ali taj dan moj otac je bio prvi koji je ostao uz mene kada sam izrazila svoju želju: ‘Hoću da stavim grudi i to je to’. Otac me ujedinio, moja nekako bliža majka – možda to govorim jer sam žena, drugačije je reagirala na to, nije ni slušala.
‘Zašto? Želi li ona to? Zašto bi netko trebao imati kompleks do kraja života, to je moje dijete, ne želim da se zatvori u sobu razmišljajući, da ne ide na ulicu, da je vršnjaci zadirkuju. Neću da dijete prolazi kroz traumu, neću da ima problema, ako hoće neka mu to dopusti’ – rekla je pjevačica i dodala:
U dvadesetoj sam godini dala napraviti grudi. Ja o tome otvoreno govorim i ne vidim u tome ništa loše. Znam koliko je teško u pubertetu i poslije, a nije lako ni s 20 godina (pa ni s 25, 30, 40), nije lako kad te netko kritizira kad ti se miješa u život, a taj netko nema pravo miješati se u vas.
Uvijek otvoreno pričam o tome, ako nekome nešto smeta, zašto to ne napraviti, zašto to nešto ne promijeniti na sebi. Zato je to estetska kirurgija, i zato smo u 21. stoljeću. Jednom je rekla medijima: “
Nije ni čudo da “Grad svjetlosti”, Pariz, karakteriziraju neke od najpoznatijih znamenitosti na svijetu, poput Eiffelovog tornja, katedrale Notre Dame i Louvrea sa svojim bezbrojnim umjetničkim galerijama. Sve je to izgrađeno na podzemnom carstvu špilja i tunela – malo u usporedbi s raskošima iznad, ali prilično impresivno samo po sebi.
Pariške katakombe sastoje se od velike mreže tunela i komora dugih više od 300 km ispod Pariza. Ove katakombe nastale su krajem 18. stoljeća kako bi se riješio problem prevelikog broja ljudi koji se pokapaju u Parizu.
U tom razdoblju groblja su bila toliko prepuna da su tijela počela izranjati na površinu, što je predstavljalo veliki rizik za zdravlje. Bilo je to 1786. godine kada su općinske vlasti odlučile prenijeti ostatke s prepunih grobišta u napuštene kamenolome ispod grada, i tako su rođene katakombe. Kosti su polagano premještane i raspoređene desetljećima u katakombama, a procjene tvrde da se ondje sada nalazi preko 6 milijuna ljudskih ostataka.
Prethodno zabranjene za javnost, katakombe su otvorene za posjet početkom 1800-ih i ubrzo su postale jedno od najstrašnijih i najzanimljivijih mjesta u Parizu. Pronađen u okrugu Denfert-Rochereau, na ulazu u katakombe, nalazi se uzak, slabo osvijetljen prolaz koji se spušta u dubinu. Vidi se da su zidovi s obje strane uredno organizirani s kostima bedra i tibije.
